8/6/2019 2-1953

1/43

OKO MAZALI

DVIJE STARE SLIKE I NJIHOV MAJSTOR DEUX VIEUX TABLEAUX ET LEUR PEINTRE

Studirajui mnogo godina stare slike pojedinano i u ciklusima u mranim prostorijama Starecrkve u Sarajevu zaustavljao sam se esto i pred velikim udnim slikama Stranog suda koje suod davnine visile u dvoritu crkve na junom zidu,potamnjele, ispucane i poderane, zapraene i pohabane s viseim krpama, prkosei tako deceni- jama i decenij ama ljetnoj egi i zimskoj cii, vjetru, vlazi, praini i ai. No kako je u samoj crkvi bilo mnogo ljepih i naoko vrednijih slika, prolazio sam tako godinama kraj onih ne poklanjajuiim dovoljno panje. Ali kad sam poeo da se ba-

Dok je ruska ikonografija srazmjerno rano stupila u vezu sa zapadnim slikarskim nastojanjimapa i grka zbog povoljnog geografskog poloaja,dotle je srpska pokazivala jo polovinom osamnaestog vijeka u ikonografiji oslanjanje na starusrpsku umjetnost, naroito onu 16 i 17 vijeka. Usamom pak centru srpskog dijela naroda zadralesu se te tenje dobrim dijelom sve do polovine 19 vijeka. Iznimku ini srpska ikonografija u Vojvodini, gdje su se ve poetkom 18 vijeka osjetili jasni uticaji beke kole, i u Dalmaciji, naroito junoj, otkuda su ve od 14 vijeka i slikari i graditelji davali naoj umjetnosti poseban ton, no tajse ograniavao samo na primorje i krajeve, kojisu njemu gravitirali.

Materijalno iscrpljen a moralno ugnjetavan,nije mogao srpski narod u 18 vijeku u irokimkrajevima pod turskom upravom ulagati vea materijalna s redstva. u ikonografske stvari, niti suikonopisci, u krajevima udaljenim od centara,mogli doi do dobrog materijala ni do veih uzora, stoga vidimo da je u to vrijeme u tim kraje vima nazadovala ikonopisaka vjetina, pretvorivi se u najbjedniji zanat. Samo u veim i bogatijim mjestima, sjeditima upravnih vlasti, gdje je srpski narod bio sigurniji u svom ivljenju, gdje je imao prilike da se bogati, mogla je ona da sedalje nastavlja pa i napreduje. Zato se tu moe danae jo ikonografskih radova, odranih u staroj

vim tehnikim problemima i zanatskim manipulacijama naih starih slikara, privukao mi je panju na one slike fakat da su one zaudo izdralestoljea i to po otvorenom prostoru, a da im atmosferski uticaji nisu nanijeli vee tete, naroito ugornjim dijelovima gdje su bile zatienije odljudske ruke. Privuen tim, a zatim sadrinomslika i njihovim izvoenjem, otkrio sam tek ondanjihovu vrijednost i njihovo alosno stanje. Upra vo ovo potonje natje ralo me na ovaj posao saeljom da se nae naina da se ove slike spasuod konane propasti.

formi, a i onih, koji se ve poinju naslanjati nazapadne oblike, izvedenih jo u dobroj, staroj tehnici, raenih esto s istim umjetnikim nadahnuem i zanosom. To je tim znaajnije, to su se ve potkraj 18 vijeka poele u Rusiji, a i na Ato-su, u monakim kolama da fabrikuju ikone u masama, gubei esto sav svoj umjetniki i tehnikiznaaj, ispoljujui upravo savrenstvo u brizni iabloniziranju. Pa i onda, kad su te ikone poeleplaviti Balkan i vriti znatan uticaj na nae iko-nopisce, naroito u zabaenim krajevima, u vrijeme, kad su u veoj mjeri poele da se donose iz Venecije, Trsta i gradova Dalmacije, ikone stranogporijekla i izgleda, koji se danas u najvie slua jeva pripisuju italo-kritskim bolje kritskim majstorima, ma da to uvijek nisu, u vrijemekad su se te ikone zaslugom bogatih graana u varoima poele smatrati skupocjenim, rijetkim iudotvornim, te ubijati ugled naem domaem iko-nopiscu, jo uvijek se kod nas njegovao duhekspresivnosti, esto do krajnjih granica i uz zanosno nadahnue unosio i po koji lini elemenat uikonografski rad i crteom i bojom. Ti radovi s vremenom su se razbacali po svim naim kraje vima iz raznih razloga, pa emo ih tako nai, osimu glavnim centr ima, esto i malim naseljima iosamljenim crkvicama, po koji put i s nacionalnimobiljejem.

UVOD

(3) 47

8/6/2019 2-1953

2/43

8/6/2019 2-1953

3/43

ijeg smo sv. ora opisali na drugom mjestu.5Nekako u isto vrijeme radio je tu slikar PogrebaStefana Prvovjenanog, opravljajui ujedno ikonostas Stare crkve. Po svoj prilici boravio je tadau Sarajevu i grki slikar Dimitrije Fojkali, ija semala slika Bogorodica sa sv. Stefanom nalazi

danas u Parizu, a potie iz poznate stare sarajevske porodice Hadi-Damjanovia.6 Drim da su uto vrijeme i neki drugi ikonopisci dolazili i prolazili kroz Sarajevo. Moda i Simeon Lazarevi, atek nedavno otkrio sam, prema signaturi na jednoj ikonici, dosad posve nepoznatog sarajevskogslikara toga vremena Sanka Dackala (Daskala).Sarajevo je znalo tada i cijeniti rad tih naih slikara: ne samo to su ikone plaane dukatima, negosu bile redovno opremane u bogate pozlaeneokvire tada modernih, venecijanskih, baroknihoblika. esto su ti okviri pa i same ikone bile pokrivane istim srebrom. Neke porodice Srba Sarajlija imale su jo potkraj prolog vijeka po vie desetina takvih ikona, koje su se batinile

Izmeu mnogih, poznatih i nepoznatih srpskih8slikara, koji su ranijih vremena radili u Sarajevu,istie se naroito jedan s kraja 18 vijeka, koji sesvojim djelima takmii s Maksimom Tujkoviem,9slikarem prijestonih ikona glavnog oltara staresrpsko-pravoslavne crkve u Sarajevu, no kojeganadvisuje originalnou, veoma razvijenom fantazijom i umjetnikim nadahnuem. To jo vie do

lazi u obzir to je taj nepoznati slikar radio svojeslike za Staru crkvu est,sedam decenija kasnijeili uopte radio u Sarajevu najmanje pola vijekaiza Tujkovia, ije je radove, jo u punoj svjeini,gledao svojim oima i mogao se njima zanositi,to ne bi bilo nimalo prijekorno ili poniujue, jer je Tujkovi uz majstora onih 16 ikona 17 vijeka,to se nalaze iznad njegovih, nesumnjivo jedan odnajjaih slikarskih talenata, koji su ranijih vije-kova radili u Sarajevu. No taj nepoznati nije sezanosio Tujkoviem ni nikim drugim. Utonuo usvoju osebujnu prirodu, pun zanosa za ostvarenjemzadataka koji su pred njim stajali i pun ljubavi za

5 Glasnik Z. M. 1935: Mazali, Sv. ore na starim ikonama u Sarajevu, str. 58, 59 i sl. 3.6 Kopiju te ikone dala je 1867 napraviti Tarsa Hadi-

Damjanovi. Ta kopija nalazila se ranije u pohrani novesrpsko-pravoslavne crkve u Sarajevu.

7 Neki detalji ove studije objavljeni su ranij e: tako uHrianskom delu iz 1938, sv. 3 (Himna akatista) pa u No vom Istoniku iz 1938 sv. 7-8 (Marija Egipanka) i u Glasniku Jugosl. profesor, drutva 1939, sv. 11 i 12, str. 927-8 noi te detalje unijeemo zbog cjeline i ovdje.

8 Za razliku od grkih.9 Tujkovi je spominjat vie puta: L. Mirkovi, Kalen

dar Prosvjeta 1932 str. 57, 58; Spomenik SKA LXXXIII/II1936 str. 16-21; Mazali, Kalendar Prosvjeta 1932 str. 63, 64;Glasnik Z. M. 1934 str. 119, 123, 144; Gl. Z. M. 1935 str.54; Gl. Z. M. 1936 str. 64-66.

od koljena do koljena, uvane stalno u porodicidok nisu od zadnjih potomaka poklanjate crkviili rasprodate esto u bescijenje ili su ih ci jelim zbirkama prodirali esti poari grada, priemu je, kako kau, rastaljeno srebro sa ikona islinih predmeta teklo u mlazovima. Ali ostalo je jo uvijek dosta toga i iz ranijih vremena i iz pre-laznog perioda koji se, kod nas u Sarajevu, poklapa nekako sa prelazom jednog stoljea u drugo,osamnaestog u devetnaesto. To je i jedan periodu kome je srpska crkva patila pod tutorstvomgrkih vladika, to se ogleda i u samoj ikonografiji, jedan period u kome su pravoslavni Srbi uSarajevu osjeali svoju snagu iz koje je izbijalai upornost i tvrdoglavost u svakoj borbi pa i uonoj protiv viih crkvenih ustanova. To je bio period znatnog blagostanja i divljenja vrijedne radinosti i aktivnosti.

Eto, iz te sredine i iz toga vremena potiu slikei ikonopisac koga emo se dotai sljedeim recima.7

svoj zanat koji je poteno i znalaki vrio, on jeplanski prilazio poslu, izvodio ga s nadahnuem,redajui danima, mjesecima i godinama liniju poliniju, veui ih u zamiljene oblike, stvarao takosvoja neobina djela. Roeni slikarski talenat iodlian zanaija, nadoknaivao je pomanjkanje vjetine kolovanog slikara svojom uenou, velikom fantazijom i marljivou, a naroito dosljed-nou koja je graniila s pedanterijom. Na trimanjegovim velikim slikama, jedinim zasada poznatim njegovim djelima, moe se pratiti i razvitak ovoga naega ikonopisca u kratkom periodu odpet, est godina. Raunam, naime, da je prvu svo ju sliku Strani sud poeo 1793 godine, a Jeru-salim po svretku ove, 1795. Jerusalim je zavren 1799. Iz netom reenog vidi se da imam naumu slikara r, koji je po porudbi nekih bogatihSarajlija, koje emo kasnije spomenuti, izradio,spomenute slike10 za potrebe pobonih ljudi i zadekoraciju zapadnog dvorinog zida Stare crkve uSarajevu, koja je istom opravljena iza velikog poara. U meuvremenu, sa zavretkom 1799, izgradio je jo jedan manji Jerusalim po narudbi nekog hadije Mihajla. Ta slika nalazila se u narte-ksu crkve manastira Paprae, no propala je u tokuprolog rata. Pedantan u urednosti, kako sam ve

10 Da su obe slike od istog majstora vidi se po njihovomoptem izgledu. To je sasvim jasno. Ali evo i sigurniji dokazi: Slikar upotrebljava na obe slike istu, upadljivu paletu boja (vidi otrag pod Tehnika). Slika na jednakom platnuistim nainom i vrstom boja. Crte glava, naroito starijihljudi, izveden je na obe slike istim nainom. Anatomski dijelovi tih glava isti su na obe slike. Boja kose, brade i brkovakod starijih ljudi na obe slike je bijela s plavkastim sjenka-ma, a kod mlaih uvijek crveno-smea. Karakter slova isti je na obe slike.

MJESTO I VRIJEME POSTANKA SLIKA

4 Nae starine 49

8/6/2019 2-1953

4/43

rekao, nije propustio ni da se zapise po svretkusvog rada, no nesrea, potpomognuta naom aljka- vou, htjela je da se iz dosta velikog zapisa, kaohotimino, istrgne komadi platna koji je zauvijek odnio ime toga naeg ikonopisca, iji rad pokazujetragove zadnjih odjeka stare srpske ikonografijei poetak novog vremena, koje, iako usporenimtempom, zatalasanim u Vojvodini i na raznim kra

jevima naih etnikih granica, prodirae pomalo nasve strane u zamraene krajeve jo uvijek poro bljene, s tare postojbine. Ostalo je od njegovogimena samo zadnje slovo. Slovo r i uspravnahasta predzadnjeg slova. To predzadnje slovo moglo bi, prema karakteristici njegovih slova uopte, biti a ili i.

Godine 1788, uoi srijede, prvog dana jula mje

seca, oko ponoi planu centar Sarajeva.11

Kako je bila sua, a nije bilo dovoljno ljudi da ogranie poar, ovaj se,strahovitom brzinom rairio, zauzeo dotada neviene dimenzije i do zore unitio svu ar-iju i nekoliko okolnih kvartova grada. Tada jeizgorjela i sat-kula, srpsko-pravoslavna crkva(dananja stara), sinagoga, i mnotvo drugih zgrada. Glavom je platilo nekoliko ljudi i to, Baeskija veli, est pravoslavnih, koji su se bili sklonili ucrkvu, i dva Jevrejina u dvoritu Kolobarinoghana.11 Ipak, crkva nije tako stradala kako jeizgledalo u prvi mah, i da okolni svijet, na ije je kue udario poar, nije nanio u crkveno dvorite svu silu svoga pokustva i robe, koja je od

jare planula, ne bi samoj crkvi nita ni bilo,izuzevi, to bi vjerojatno izgorjele samo nat-strenice okolnih dvorinih zidova. Crkva je, naime, bila kao i danas od kamena, s kamenimsvodom i krovom od eramide i dovoljno udaljena od dvorinih zidova. Ali, kako je planularoba, nagomilana u dvoritu, zapalila se i drvenarija krova, te je i on tako propao. Vjero jatno, da su tada od dima i jare stradale i nekeikone u samoj crkvi, a posve propale sve ikone nadvorinim zidovima, koji su bili prekriveni velikimnatstrenicama, kao to su i danas svi, osim junog. Naroita je teta, to je tada stradalo dvanaest ikona, koje je dao postaviti na zapadni dvori

ni zid 1676 Hadi-Ivan kao svoj dar crkvi: ova jenaime prije toga (1656), prigodom opet jednog velikog poara, koji je i tada poharao centar Sara jeva, pogorjela.12 Te ikone spominje inventar od1681 godine, koji se nalazi u crkvenoj arhivi .13Kako su one izgledale ne znamo, no drim pouzdano da su njihovi dijelovi, komadi onih zakrpa,kojima su prije nekoliko decenija zakrpljene rupe

11 Skajri: Srpski pravosl. narod i crkva u Sarajevu u 17i 18 vijeku, str. 49-50; Muderizovi: Kronika Mula MustafeBaeskije, str. 82.

11 a Muderizovi, isto tamo.12 Skari, n. dj. str. 113.13 Skari, n. dj. str. 153.

na slikama ikonopisca, o kome imamo bas namjeruda govorimo. I ostaci slika na platnu, to su se nalazile ranije na tavanu crkvenog muzeja, a nisudosad prouene, po svoj prilici potiu od tih po-gorjelih ikona.

Istom pete godine iza stranog poara poelo seraditi na opravci crkve. Poto je zauzimanjem tadanjeg mitropolita Pajsija (17801802)14 crkvenaoptina dobila ubrzo dozvolu centralne vlasti uCarigradu15 da opravi crkvu, poeo je rad na tomposlu u ljeto 1793 godine i zavren u decembru.Koliko je optina cijenila zasluge mitropolitoveoko opravke crkve vidi se po tome, to ga je 1793upisala na vjeni pomen u crkvi: da se ima njegovo ime spominjati veno na svakoi boestvenoiliturgiji i dok je ove svete crkve.16 Zahvalnostljudska, meutim, vrlo je prolazna. Nekoliko decenija iza njegove smrti nisu vie Sarajlije ni vodile rauna o njemu, a i crkva kao da ga je izbrisala iz pameti. Tako ovoga mitropolita ne spominje uopte emtizam pravoslavne mitropolije iarhidijeceze dabrobosanske za godinu 1882, kojiinae reda sve sarajevske i dabrobosanske mitropolite od postanka Sarajeva do ukljuivo Kosano- via. Koliko je mitropolit bio inae cijenjen za i vota, vidi se i po tome, to je neko (vjerojatnocrkvena optina)17 poruio iza njegove smrti, kodslikara Simeona Lazarevia njegov portre, koji jeovaj dovrio u januaru 1805 godine, i koji se sad,sticajem sretnih okolnosti nalazi u Galeriji slikau Sarajevu.18 Opravkom crkvenog i dvorinih kro vova nije bila zavrena restauracija crkve. Zidovisu ostali goli, naime oni dvorini, a oni su, naroito zapadni, sluili za vjeanje ikona, pred kojimase svijet molio u vrijeme velikih praznika, kad seod vjernika nije moglo u crkvu, jer je ona bilamalena. ta vie, ovaj zapadni zid sa svojim ikonostasom, pod kojim su gorjele svijee u irjacimai sa vladianskim stolom inio je sa zapadnim zidom crkve kao neki izvanji narteks. Na njemusu se vjerojatno i ranije nalazile ikone, koje seobino na zidovima pravoslavnih, starih, manastirskih crkava nalaze i slikaju u narteksima: Drugidolazak Hristov, Strani sud, Jerusalim.19Ostao je od davnina obiaj cjelivati 0 Uskrsu ikone, koje su se nalazile na ovom zidu. Izgleda, da je i kao po nekom zavjetu ili uspomeni ostalo obligatno opremanje ovoga zida ikonostasom, te sesmatralo i znatnom zadubinom njegovo podizanje.Sve to dalo je i povoda da dvije sarajevske poro-

14 Maza li : Portre sarajevskog mitropolita Paisija . . .(Gl. Z. M. 1932 str. 101).

15 Baeskija veli u svojoj kronici koncem evala 1207(9/7 1793) : Muderizovi n. dj. str. 91.

16 Skari: n. dj. str. 51.17 Mileti, koji je platio ikonu mogao je da bude samo

darodavac.18 Mazali, n. dj. str. 94.19 Drugi dolazak Hristov strani sud vidi se go

tovo redovno i u staroj ikonografiji Zapada prikazan na zapadnom zidu crkve, bilo iznutra ili spolja.

50 (6)

8/6/2019 2-1953

5/43

dice, Jovanovii i Petrovii podignu glavne ikonena tom zidu. Od Jovanovia trojica i jedan Petro

vi. Svi hadije. Izgleda da je i ovaj Petrovi bio urodu s Jovanoviima.20 Najprije je poruen Strani sud, moda odmah iza dovrene opravkecrkve 1793, i njegova krila, koja su ga potpuno po"krivala kada su se pritvarala. Sam Strani sudizveo je na nepoznati ...r, a krila ili njegov pomonik, ili neki drugi ikonopisac, svakako mnogoslabiji no u zanatu potpuno verziran. Na krilimasu izraeni sv. Dore i sv. Dimitrije. Svaki na po jednom. Oekivalo bi se, a bilo i opravdanije, dasu na njima izvedeni patroni crkve, oba arhangela,Mihajlo i Gavrilo.

Strani sud sa krilima ogromna je slika. Uop-te najvea slika u srpskoj starijoj ikonografiji,raena na daski, prelijepljenoj platnom: 5 metarau duljinu, a 2.25 u visinu, raunajui i krila. SamStrani sud u jednom komadu velik je 2.60 mu duljinu, a 1.60, odnosno s lukom, 2.25 u visinu.Pa i kao takav, spada meu nae najvee ikonena tablama. I drugi rad ovoga sarajevskog, neo binog ikonopisca, koji je zapoet iza Stranogsuda i raen kroz etiri godine, nema, kao slikana tabli, ni po veliini, ni po nekim drugim odlikama, premca u srpskoj ikonografiji starijih kola.I on je raen na dasci prevuenoj platnom u dimenzijama 2.15 X 1.64 m. Trea slika, onaj manji

Opisivanje i prikazivanje drugog dalaska Hri-stova sa svim strahotama zadnjeg suda pojavljivalose u hrianskom svijetu vrlo rano. Ve od prvih vijekova.hrianskog ivota javljala se apokrifnaliteratura s tom temom, naroito ako su kakve ne volje titale svijet. Ratovi, epidemije, potresi i sline nevolje bile su najbolja hrana lanim apoka-

20 Obe ove familije risu nam poblie poznate. Znamosamo, da je Jovan Petrovi potpisao ugo vor, to ga je sklopilasrpsko-pravoslavna crkvena optina uSarajevu 6 januara 1793 sa mitropolitom Paisijem o njego

vom putu u Carigrad radi opravke crkve. Jovan se tada jone potpisuje kao hadij a (Skari: o. c. str. 159, 160). Jovan sespominje kao crkveni kmet te godine i 1776, a zatim, jo jednomu zapisu na svijenjaku, to ga je za Staru crkvu skovao ku-

jundija Mihail 1796 god. Had i Dimitrije Jovanovi, Atanasi Nikola ne spominju se nigdje u zapisima Stare crkve i vrlo

je vjerojatno da su ti ugledni ljudi ivjeli izvan Sarajeva.Jedan Jovanovi, Sarajlija, po svoj prilici iz iste porodice(vjerovatno Nikola), spominje se nekako u to vrijeme podimenom kaluera Nikodima u manastiru Banji kod Risna(B. Str ika: Dalmatinski manastiri, Zagreb 1930).

21 Pisac se i sam u par navrata zauzimao i putem javnosti da se te slike spreme radi uvanja na bolje mjesto.Tako u Politici od 12 5 1931 u l. Dve slike 18 veka uStaroj srp. prav. crkvi u Sarajevu, te u Sarajevskoj Veernjoj poti 17 jan. 1931.

22 Mazali: Slikarski materijal starih ikonopisaca, Gl.Z. M. 1934, str. 163, 164.

Jerusalim iz Paprae prvobitno je bio velik 170prema 100 cm. Uniten je, kako smo ve rekli, utoku prolog rata kad su Nijemci pretvorili monumentalnu manastirsku crkvu u talu.

Kako se inae u srpskoj ikonografiji nalazi

uopte malo dobrih primjera i jedne i druge slike,trebalo bi obe to prije skinuti sa njihovog dananjeg mjesta, uvrstiti da dalje ne propadaju ispremiti u neki muzej, jer u sadanjem svom stanjui poloaju one idu brzoj i sigurnoj propasti. Dosada se srpsko-pravoslavna crkvena optina u Sarajevu iz neshvatljivih razloga potpunoogluila o opravdane elje javnosti21 da se te slikespreme na bolje mjesto dok je vremena, ta vie, ona je, bar ranije, ostajala posve bezosjeajna za staru srpsku umjetnost, koja je prolih vijekova u Sarajevu igrala vidnu kulturnu uloguu srpskom dijelu naroda iji je ona ponos i koja samo Sarajevo istura meu nae najaktivnije centre na polju srpske starije ikonografije. Taj nemar najbolje se vidio po postupku sasvima starim ikonama za vrijeme bojenja i kreenja crkve, to se ranije ee ponavljalo. O dotjerivanju okvira prostom pozlatom, usvjetljavanjusrebrnih okova i onom pranju ikona u lavoru vruom vodom, sapunom i spuvom govorio sam u jednom ranijem Glasniku Zemaljskog muzeja.22

liptiarima, koji su esto, oslanjajui se na knjigeStarog i Novog zavjeta, izazivali svojim spisimastrah i trepet meu svijetom, imajui, moda, estoi namjeru da utiu u dobrom smislu na razvratanivot drutva. Pojave Nerona, Julija Apostate, Atile i slinih bile su kao stvorene da uzbuenojmati naroda, preko propovjednika i otkrovenja,predoe pojavu antihrista, a pribliavanje prvehiljadugodinjice od roenja Hristova, koja se ucijelom tadanjem hrianskom svijetu oekivalasa strahom, bilo je oznaeno kao siguran smak svijeta. Hrianluk je odahnuo kad je ona prola

i bacio se u jo vei razvrat, koji je svoju kulminaciju postigao potkraj srednjeg vijeka. Nemoral,pohlepa, razbojstva, ubistva, vraanje, arobnjatvo, prevare, tiranija i sva ostala zla ovladala su bila svijetom i, dabome, izazivala reakciju sa strane onih koji su u tom zlu gledali propast i pribliavanje stranog i zadnjeg suda. Opet su se potezali stari apokrifi u kojima se opisivao strani sud,stvarali se novi, nicali propovjednici i proroci, to je u mnogom uticalo na stvaranje slinih djela uslikarstvu. Iz takve sredine, iz takvih duevnihraspoloenja nikao je i Danteov epos, izbaena napovrinu fanatika figura Savonarole, nicale poistoku i zapadu hrianstva slike na tablama i zi-

OPIS SLIKA

Strani sud

(7) 51

8/6/2019 2-1953

6/43

dovima, koje su vjernicima osobito u crkvama prikazivale skori strani dolazak Hristov i zadnji sud. Slikari i literati upravo su se natjecalida to ubjedljivije utiu svojim djelima na svijet.

Vjerojatno su, uporedo s literaturom o drugom

dolasku Hristovu, nastajala i djela iz likovneumjetnosti o istoj stvari, jer je likovna umjetnostila uvijek usporedo s onom, no iz stare hrian-ske umjetnosti nije nam gotovo nita ostalo,23iz ega bismo mogli zakljuiti vrijeme postanka,nain gledanja i razvitak te teme. Tek s kraja desetog vijeka imamo na ostrvu Rajhenau (Bodensko

jezero) u Obercelu zidnu sliku u crkvi sv. Dora,koja nam opirnije pretstavlja drugi dolazak Hristov, ali bez stranog suda. Zaudo, ova slika jedaleko od vizantijskog uticaja i oslanja se jo naantiku.24 Iz daljnih stoljea srednjeg vijeka imamo sve vie i vie primjera te slike. Zapravo, kasni srednji vijek uopte je njom najobilatiji. Spo-

menuemo samo nekoliko najpoznatijih. U riznicicrkve sv. Petra u Rimu imamo izvezen na svilenojpotki zlatnom i srebrnom icom drugi dolazak Hristov na takozvanoj dalmatici Leona III iz pre-laza 11 u 12 vijek. Iz dvanaestog vijeka imamo tusliku u mozaiku na zapadnom zidu katedrale uTorelu (kraj Venecije). S kraja jedanaestog vijekaimamo na zapadnom zidu crkve Sant' Aneo uFormiju kod Kapue veliku sliku stranog suda upet redova. Poznat je, po velianstvenoj sadrinistrani sud izraen u plastici (visoki reljef), u triluka na portalu narteksa katedrale u Santjagu diKampostela (panija) iz 1180 godine. Iz dvanaestog vijeka su i reljefi drugog dolaska Hristova i stranog suda, prvi, nad zapadnim vratima crkve SenFoa u Konku (dep. Averon) u Francuskoj,25 a drugi u luku portala katedrale u Otonu (Francuska)za koga veli Verman da je kao pretstava stranogsuda, jedna od najjaih iz srednjeg vijeka.26 I uRusiji se ouvao s kraja dvanaestog vijeka jedanstrani sud izraen na zapadnom zidu crkve Pre-obraenja Hristova na Neredici kraj Novgoroda.Iz dvanaestog ili trinaestog vijeka je strani sudBogorodiine crkve nae Studenice, a iz trinaestogfragmenti iste slike u Sopoanima i Mileevu, pastrani sud u kapeli sv. Stefana u Soletu u Italiji,zatim reljef u tri pojasa nad srednjim vratima katedrale u Buru i onaj u okruglom prozoru (slikana staklu) iznad zapadnog portala katedrale u ar-tru oba u Francuskoj. Sva gore spomenuta djela

23 Na mozajiku 6 vijeka u crkvi San Apolinare Nuovou Raveni prikazan je Isus samo s dva anela, kako dijeliovce od ovnova (zapravo alegorika pretstava stranog sudaprema Matejevom jevanelju XXV, 31-32).

U Vatikanskom Kozmi Indikoplovu (9 vj.) ve jeta tema obraena kao takva. Isus dri na krilu knjigu i vota. (Da lton: Byzantine art and archelogy, sl. 211 i str.668).

24 Woermann: Geschichte der Kunst, Leipzig 1925., III,str. 134, 135.

25 Isto tamo: str. 227 i tabla 34.26 Isto tamo: str. 228.

su to vizantijskog porijekla, to raena u vizantij-skom duhu.

Znamenite su i esto studirane i opisivane zidne slike drugog dolaska Hristova talijanskih majstora koji su utirali put Renesansu. Najpoznatijesu ona u crkvi sv. Franje Asikog u Asizi slikaraimabue (12401303) pa otove (12731337) u Firenci u kapeli palae Podesta i u Padovi u crkviSanta Marija del'Arena, zatim od slikara Nardadi ione (oko polovine 14 vijeka) slika stranogsuda u kapeli Stroci crkve Santa Marija Novela uFirenci, te njegovog brata Andrije, zvanog Orka-nja, u crkvi Santa Kroe, isto u Firenci. Iz 14 vi jeka poznat je i strani sud Pijetra Kavalinija urimskoj crkvi Santa eilija di Trastevere, te zidneslike nae Graanice i Deana, zatim Kahrije damije u Carigradu i u crkvi sv. Dimitrija u Mistri.U manastirima Lavri, Dioniziju i Dohijariju na Atosu imamo tu temu obraenu u 16 vijeku tekod nas u Veluu (XV vj.), u maloj crkvici sv. ora u selu Banjani u Skopskoj Crnoj Gori (16 vj.)zatim u crkvi Blagovetena kablarskog, u Teniskoj(16 vj.) Srpskom Kovinu u Ugarskoj (moda 15 v)sa zavrenim njezinim razvojem u pravoslavnojikonografiji. Ve je u punom Renesansu strani sudLuke Sinjorelija (14411523), na koji se i sam Mi-kelanelo ugledao pri izradi iste slike u Sikstin-skoj kapeli. Renesans je dao i u Njemakoj, Francuskoj i Holandiji slikarskih radova iste teme, nosve te i sve gore spomenute nadmauje svojom sa-drinom djelo Jeronima van Aken, poznatog podpopularnim imenom Bo (fl516). Njegov stranisud, a naroito Pakao, odraz je vizija due nje

gove i njegovih savremenika, izazvanih stalnimpitanjem ve u grijeh okorjelog svijeta, ta e biti iza groba, ta na onom svijetu, iza ovako pro vedenog ivota. I nema sumnje, da su i tu stariapokrifi, privienja i propovjednici, pa oba Za vjeta, pruali muno pitanje,27 na koje je Boodgovorio svojim djelom. Koliki je njegov uticaj bio na ondanje savremeno drutvo vidi se po tome, to su ga drvoresci i bakropisci itavog vijekaiza njegove smrti kopirali i popularisali, a naj vei slikari njegovog doba radili svoja djela te vrste u njegovom duhu: Matija Grinvald, KornelProvost, Mandin i drugi, doim je slavni Brehl(stariji) prosto njegov nasljednik. Vanredan je i

Strani sud iz 1574 god. u naoj Morai.Iako su se slikari i ikonografi i na Zapadu iIstoku pa i srpski i kasnije, tijekom novog vijeka bavili istom temom, neemo ih dalje pratiti. Naszanima ovdje izvjestan izgraeni slikarski oblik te teme na Istoku, za koji drim da je koncem 16 vijeka bio zavren. Otada ga sretamo stalno. Svakako je i ranije slika drugog dolaska Hristova imala tri glavna obiljeja, naglaena uostalom i u Sve-

27 Pfister navodi akhminsku apokalipsu (2 vijek), apokalipsu apostola Pavla (sirska, petog vijoka) te knjigu vizija Tundalovih (srednji vijek) koje su uticale na stvaranjenjegovog Stranog suda, (Kurtt Pfister: HieronymusBosch, Potsdam 1922 str. 33-46).

52 (8)

8/6/2019 2-1953

7/43

Sl. 1. Slika Stranog suda nepoznatog r iz 1795 godine. Posjed Srp. prav. crkvene optineu Sarajevu

tom pismu. Kako su ti dijelovi postavljeni u slici,ovisilo je 0 formi raspoloivog prostora, ali se nastojalo da se uglavnom ovako postave, ako je slikana plohi jednog zida ili table: gornji dio table zauzimao je drugi dolazak Hristov i strani sud u istimah. U donjem, veem dijelu table, s lijeva, prikazivan je raj, s desna pakao. U uskom prostorumedu njima, odmah ispod Hristova prijestola, vidjela se hetimazija i vaga ispod nje, dijelovi, kojisvojim znaenjem i zadaom spadaju u prvu sliku,tj. oni su instrumenti stranog suda. U toj prvojslici prikazivan je uvijek Pravedni sudija u pri- jestolu s rairenim rukama2 8 u momentu presude.Desnom daje pravednicima, ukazujui na njih,vjeni ivot, a lijevom grenicima muku vje

nu. Desno i lijevo od Isusa su Bogorodica i sv.Jovan Krstitelj u Deisisu, a zatim se redaju sasvake strane po est apostola s jevanelistima meu njima, ili njihovim simbolima. Iznad svih hor anela. Uz ovu sliku ide jo, kako smo gore rekli,hetimazija (priprava prijestolja). Desno i lijevood nje padaju niice Adam i Eva. Tu su u blizinii bijednici objekti ljudske samilosti ili obratno.Do njih arhaneli odbijaju grenike u pakao, vauna Vazi pravednosti ljudske grijehe ili svijajunebesa. U drugoj slici (donji dio cjeline s lijeva)prikazan je raj kao ogranien prostor s vratima.U njemu je ve Bogorodica, Avram, Jakov i Isak. Avram dri u krilu due blaenih. Prema rajskim vratima kreu pravednici u grupama:29 apostoli,

28 Prijesto dre heruvimi i serafimi. 29 Erminija propisuje devet (takvih grupa, koje se mogusjediniti u tri vee.

(9) 53

8/6/2019 2-1953

8/43

praoci, patrijarsi, muenici, blaeni kraljevi, sveteene itd. Meu njima se mora vidjeti i onaj raz

bojnik s krstom, ako nije ve u samom raju prikazan. Pakao se istie plamenom rijekom, koja potie od nogu Hristovih i snosi grenike u drijelo,gdje ih razne strahovite zvijeri i nakaze s avoli-ma udaraju na muke. Tu se meu grenicima videu prvom redu Antihrist, Juda, tiranski kraljevi, bezbonika carstva Aleksandra, Kira, Nebukadne-zara i Avgusta, prikazana njihovim likovima, farizeji, ubojice, razvratnici, pohlepni, razbojnici, pijanice, vraevi, nemilosrdni i drugi. Zmije ujedajugrenike, avoli ih vode vezane, jedne deru nemani, im ih zemlja ili more izbaci, druge gurajuu drijelo pakla, prikazano drijelom kakve nemani, gdje ih doekuju mrane sile uz krgut zuba.

Svi dogaaji toga dana oznaeni su na slici inatpisima radi boljeg razumijevanja. Natpisi su po- vaeni iz crkvenih knjiga.

To je po. prilici glavna sadrina i raspored slika jednog stranog suda u pravoslavnoj ikonografiji.30Njezina glavna obiljeja odravala su se stalno ina Zapadu, ali kako god crkvenim piscima nisu bilidovoljni samo oni podaci o drugom dolasku Hri-stovu, koji su se nalazili u knjigama, tako isto nisu

bili dovoljni ni slikarima, te su ih i jedni i drugi,preputajui se jakosti svoje fantazije, dopunja vali, tumaili i proirivali, tako da i na djelimaikonografa pravoslavne crkve vidimo ee bilo di jelove slike drugog dolaska Hristova, bilo cjelinu,proirenu, ali i uproenu, ako je to prostor zahti jevao, kao to je to sluaj sa studenikom slikomBogorodiine crkve, gdje je raj s pravednicima pre

baen na suprotni zid, a pretstavljen samo s trigrupe figura (svete ene, prepodobni i arhijereji),nad kojima aneli svijaju nebesa.31 I Muka vjena na istonoj strani narteksa silom je zguranau nezgodan poloaj meu dvije bifore, tako da jeograniena na najuu pretstavu.31 Meutim, niproirivanje te teme nije ilo na raun glavna tridijela slike. Ono je bilo vie lokalne naravi. Protezalo se na bogaenje pojedinih scena detaljima,ili njihovo proirivanje radi lakeg razumijevanja.Sr slike uvijek je ista ostajala.

Iz sadraja i rasporeda slike drugog dolaskaHristova naeg nepoznatog r vidimo da je on,pristupajui njezinoj izradi, nesumnjivo bio upoznat, ne samo sa onim to o tom dogaaju kauhrianske knjige, nego i sa ranijim hrianskimdjelima koja su obraivala tu temu, po svoj prilici grkim sa Svete Gore. I ne samo to. Morao je

30 Opirniji opi s: Brockhaus : Die Kunst den Athos-Klostern, str. 137-147 ili Erminija (Papadopulos) str. 140do 142.

31 Nai pisci veinom vele za ovu scenu da aneli raz vijaju nebesa, meutim apokalipsa Jovanova jasno veli obratno u gl. 6/14, a potvruje nestanak starog neba u gl. 21/1.Isto kod Jesaije gl. 34/4.

32 Petkovi: Manastir Studenica, Beograd 1924, sl. 31,32. Vrlo je zanimljiv po svojoj razdiobi na pojedine dijeloveStrani sud (XIV vi.) u crkvi sv. Sofije u Ohridu.

on poznavati i propise o slikanju ikona, sadraneu Erminiji ili moda u nekom drugom djelu. Svetri njegove slike upuuju na to. Ali da je on, stvarajui svoje djelo, ostao u mnogim detaljima paak i u cjelini dosta originalan, i to emo vidjeti.

Sarajevski ikonografi ili uopte ikonografi unutranjeg Balkana imali su pokato i svojih posebnihshvatanja o prikazivanju vjerskih dagaaja, to seee ogleda na njihovim djelima.33 Nije ni udo.ivei u jednoj sredini koja se tvrdoglavo dralaneega svog u zaputenim i u surovim krajevimau kojima se tradicija najupornije odravala, gdjese i vjera i nacija ispreplitala s apokrifnim priama i vradbinama, u sredini koja i danas nosi trago ve svega toga, o koju su se stalno bili i razbijali ipolitiki i kulturni pothvati, koja je, i onakotvrdoglava u svom lokalnom ponosu, postajala

jo tvrdoglavija, nije ni ikonopisac ostajao ne-poteen od svega toga, ali je i on uza sve to u vao s veinom naroda ljubomorno svoj vjerski zanos i znao poput najboljeg svetenika da mu budenajvjerniji tuma. Tako je i ovom naem nepoznatom majstoru Bog jedamput vei od Isusa,drugi put su oba jednaka, a onda opet Bog je naj

vei. Tako on stavlja toga svedritelja i u svojusliku stranog suda na mjesto koje inae u pravo- voslavnoj ikonografiji zauzima samo Isus, i to gastavlja u vrh slike nada sve, te se ve time razlikuje od sviju meni dosada poznatih kompozicijate vrste kod nas, pa u i ostalom pravoslavnom slikarstvu. Taj Bog, koji lebdi u luku nad cijelimdogaajem zadnjeg suda, nije tu doao, kako bise moglo pomisliti, onako samo radi dekoracije iliradi popunjavanja prostora. On je unaprijed pred vien, jer se i tabla na kojoj je cijela kompozicijaizvedena sastoji od jednog komada. Hou da reem da prostor u luku spada u cjelinu: tabla jenaime sastavljena od dasaka, koje se na gornjojstrani produuju i ine jedan polukrug nad pra- vougaonikom (sl. 1), a zatim je prevuena jakimplatnom34, koje e sastave dasaka bolje drati iuvati slikariju od pucanja.

33 Mazali: Sv. ore na starim ikonama u Sarajevu(Gl. Z. M. 1935); Slikarski materijal starih ikonopisaca (Gl.Z. M. 1934 str. 121) ; Ekspresionizam u ikonograsiji Gl. Z.M. 1936 str. 61. Ovamo spada i jedan Deisis povea slikau Staroj crkvi u Sarajevu, koja pokazuje zanimljiv detaljgdje Bogorodica i sv. Jovan Krstitelj imaju sklopljene rukena prsima. Zatim prikazivanje svete Trojice troglavom figurom: zidna slika u man. Matejiu i selu Bogumili pod Ba-

bunom, u paraliksu Bogor. Pokrova u Hilendaru i u Milu-tinovoj pripati takoer u Hilendaru (Bokovi, Svetogorskipabirci, Starinar 1939; zatim ikona svete Troj ice, slinokomponovana iz sela Pavelia, reprodukovana u spomenici Vladianstva pakrakog, Novi Sad 1930 str. 72). Da napo-menemo jo stvaranje u naoj ikografiji slike sv. Jovanas krilima (Arilje) i sv. Arhanela s maem (Mateji), zatimpotivanje nekih vrela, osamljenih steaka i odravanje pa-ganskih obiaja.

34 Izgleda da je platno u gornjem dijelu, upravo na tetivi luka, naiveno, ali kad se bolje pogleda vidi se da je onona tom mjestu samo nastavljeno na donji komad. Taj nasta vak pokriven je zatim zalijepljenom, uskom platnenom pan-tljikom prije izvoenja slike.

54 (10)

8/6/2019 2-1953

9/43

Bog je u lijepom zamahu, dostojanstvenog izgleda, velik, ispunjava najvei dio prostora podlukom. Ispod njega Duh sveti u vidu goluba, str-moglav leteeg, sipa snop zraka na Isusa. Desno ilijevo, u uglovima, dva anela s velikim trubamaoglauju letei na nie, da je doao sudnji dan.Zanimljivo je uporediti odmah ovaj dio slike saonim na drugoj slici stranog suda, koju je isti slikar izradio kao detalj slike Jerusalima grada,ali koja je i kao detalj znatne veliine (61 : 40 cm).To je zapravo ponovljena ista slika sa velikogStranog suda, no po njezinom gornjem dijelunajbolje vidimo kako je ovaj ikonopisac volio dasamostalno misli i radi i onda kad svoju vlastitusliku ponavlja. Nazvao je ovu malu sliku stranogsuda doim je velika beznaslova. Istina u zapisu veli i za veliku

U najgornjem dijelu male slike napravio je od

oblaia luk, ije tjeme je dolje okrenuo. U tomeluku je dvostruk prijesto koji podravaju heru- vimi (sl 10, gore, sredina). U prijestolu sjedi Bog35i do njega desno Isus. Meu njima je sfera s kr-stom na vrhu. Na sferu oslonili su Bog i Isus po

jednu ruku. Drugu dri Bog na krilu doim Isussvojom blagosilja. Sredina dvostrukog naslonaizviena je i svrava nekom dekoracijom na vrhu,kao zvijezdom, slinom Solomunovu slovu. Utoj zvijezdi lebdi Duh sveti. Inae su oko oveSvete Trojice prikazani aneli. Na ovoj slici vidimo da Bog u zajednici sa Isusom i duhom svetimrjeava dogaaje zadnjeg suda te je i to nov ineobian detalj jedne slike stranog suda. (Slinoprikazanu svetu Trojicu ovoj imamo na zidnojslici u man. Matejiu).36

Vratimo se opet na veliku sliku. Ispod lebde-eg Boga dolazi onaj obini raspored. Isus sjedi uprijestolu, desno i lijevo sv. Jovan Krstitelj i Bogorodica u Deisisu, a do ovih pet est apostolau prijestolima. Evanelisti sv. Luka s tonzu-rcm3 7 dre knjige. Meutim, na maloj slici stranog suda, na mjestu Isusa, klei Bogorodica naoblacima, a desno i lijevo od nje po est apostola(sl. 10). Sv. Jovana Krstitelja nema. Da stvar bude jo neobinija, ni na jednoj ni na drugoj slici ne-ajna na ovim slikama, ali na mjestu gdje se onastavlja prikazan je Krist (na Golgoti) s ukrtenim,sporednim simbolima muka Hristovih, kopljem itrskom (sa sunerom). Oko njih je sunce, mjesec izvijezde). Knjiga ivota iz Hetimazije nalazi sekod ovoga naeg ikonopisca na krilu Hristovu, na jastuku otvorena,38 uspravno postavljena i pridr-

35 Uporedi Danijel VII/9.'6 Kod nas se dosada dralo da smo mi taj oblik slike

sv. Trojice primili pod ruskim uticajem 16-18 vijeka i da suga Rusi primili sa Zapada, ali eto vidimo da smo ga mi imali ve i u 14 vijeku.

37 Nai ikonopisci sve do polovine 19 vijeka prikazivalisu redovno sv. Luku s tonzurom.

avana njegovom lijevom rukom. Na maloj kompoziciji nema knjige uopte! Kako je daljnja sadr-ina male kompozicije gotovo istovjetna sa onomna velikoj, neemo se na nju vie osvrtati.

Iz spisa ovog prvog dijela slike vidjeli smo da je drugi dolazak Hristov predstavljen pod pokro viteljstvom bojim i njegovim duhom koji svojimzrakama kao da ponovo potvruje hriansko vjerovanje o boanskom porijeklu Hristovu, izraenom ranije rijeima: Ovo je sin moj premili.39 Vidimo i originalnu zamisao naeg slikara da cijelom vjerovanju hrianskom i konanom zavretkuovoga svijeta dade velianstveniji zavretak. Prekosv. Duha izlijeva Bog svoju boansku mo na svogizabranika i daje mu u ruke sudbinu zadnjih asova neba, zemlje i ovjeanstva. To je Knjigaivota. Samo jedan ikonopisac, strogo odgojen uhrianskom vjerovanju, naitan i inteligentan,pun vlastitog razmiljanja i pojmova o onom to je

vidio, uo i itao i pun hrianskog nadahnua,mogao je da zamisli i svoju zamisao ovakvog zadnjeg suda ili drugog dolaska Hristova izvede.40Ima on u tom pogledu duhovnih veza s JeronimomBoom. I njegov jedan strani sud onaj u Beu41ima u vrhu Boga i Bogorodicu, a ispred njega Hri-sta koji odrava zadnji sud.42

Rekli smo da je ispod Hristova prijestola, namjestu gdje se obino slika Hetimazija, ovdje samonaslikan krst sa kopljem i trskom u medaljonu.S obe strane ovoga su dva anela s trubama. Krajsvakoga natpis Nie njih Adam i Eva (oznaeni natpisima) duboko se klanjaju krstu. I Adam i Eva su u kleeem stavu naokruglom oblaku (sl. 1). Ispod medaljona viri jedna ruka koja dri vagu. Natpis nad vagom jedvase ita: Kraj ruke je natpis: Pod vagom, u lijepom pokretu, naslikan je jedan bijednik, go, sa perizonomoko bedara (sl. 3). Natpis nad njim nije itljiv(moda s jedne strane sdruge), no on nas svakako potsjea u ovom momentu na uinjena i neuinjena milosra.43 Vagom (terazijama) upravlja jedan aneo, koji u tomasu vae duu prikazanu u vidu djeteta. Dua je

38 Ovo je priblinije uenju Sv. Pisma, nego knjiga otvorena u posebnom prijestolu (Apokalipsa Jov. XX/i2).39 Matej III-17.

40 Sv. pismo ne navodi Boga direktno u ovu kompoziciju,ali ga tu i tamo dovodi u vezu: Mat XVI-27; XXV-31; Jov. V-22, 27; Djela apostolska X-42, VII-31.

41 Kunsthistorischos Museum.42 Moramo ovdje pripomenuti da Danijel u svojim

otkrovenjima (Dan. VII-9) vidi starca na sudnjem danu,ije je odijelo bijelo kao snijeg, kosa kao vuna u ovce, a ijiprijesto podravaju ognjeni kotai. Isto tako moramo napo-meti da u Erminiji (Pap adop. str. 40) osim slike stranogsuda ima i posebna slika drugog dolaska Hristova (bez paklai raja), u kojoj nema Hetimazije i u kojoj Isus dri Evanelje na prsima. Nema sumnje da su ovi momenti bili poznatinaem slikaru i da su imali uticaja pri komponovanjunjegovog Stranog suda.

43 Mat. XXV-4o, 45.

(11) 55

8/6/2019 2-1953

10/43

neto pretegla drugu stranu terazija. Ispod nje jeodgovarajui natpis : Sam aneo dri u lijevoj ruci svitak s dosta nejasno napisanom zadrinom, no izgleda, prema onome tose dade itati , da bi moglo bit i:

njemu nasuprot (s drugestrane vage) je avo, crvene boje, u pozi iekivanja, dri takoer svitak s teko itljivim natpisom:

Drugianeo, do onoga kraj vage, dri u desnoj ruci koplje kao i onaj i gura njim avole i grenike u pakao, dok trei, iza njih, sprovodi dobre due u raj.S druge strane opet ima i crveni avo svog pomonika crne boje (izblijedila u plavo), koji s kukomskida s vage grenike i predaje ih na dalji postupak. Ispod vage i osoba koje su uposlene oko nje vidi se mala, vrlo zanimljiva scena: mu i enapokriveni do vrata lee u postelji i spavaju. Izrazdubokog sna je vrlo dobro prikazan. Kraj njiho

vog uzglavlja eka ve avo s nekom mahaljkomNaslov razjanjava sliku:Sasvim ve pri dnu, neto lijevo od

ove slike, naslikani su mrtvi, blijedi i prozirni kakoustaju iz grobova. S ovom scenom zavrava se

Sl. 2. Oko adaje sa slike Stranog suda iz 1795 godine

prva slika stranog suda: iznenadni dolazak Hri-stov i presuda. U vezi s presudom i cijelim nizomopisanih detalja su i rijei Hristove ispisane s obestrane: lijevo iznad raja, desno iznad pakla odnosno ispod redova apostola, to sjede s obe straneHristu:

Iz gore opisanog prvog dijela slike stranogsuda vidimo da je na ikonopisac unio u nju novihelemenata, bazirajui svoju zamisao na hrian-skom vjerovanju, vlastitom razmiljanju i lokalnim potrebama. Vizija njegove pretstave stranogsuda i dalje e se u tom smislu razvijati.

44 Mat. XXV 34-36; 41-43.

Makar izgleda na prvi mah da su raj i pakaoposebne slike i da s opisanim dijelom nemaju nikakve veze, te da bi se kao takve mogle od njegaodijeliti, a tako ih esto i sami umjetnici, naroitona Zapadu, posmatraju i izvode45, tako ih vidina atonskim slikama Brokhaus46, ipak, drei sestrogo hrianske literature, sve je to jedna slika,ija su tri ili vie prividnih dijelova usko meu sepovezana. Pa i atonske predstave stranog suda,koje opisuje Brokhaus, samo s tehnike straneosjeaju se kao tri dijela, meutim u trapezi manastira Dioniziju strani sud, iju sliku vidimo uBrokhausovom djelu47, ne pokazujui ni u tom pogledu ta tri dijela ve vie njih, lokalno odijeljenih, ali sadrajem lijepo povezanih u cjelinu. Ina ikonopisac znao je odrati do potpunosti jedinstvo svoje kompozicije i ono se moe samo kaotakvo posmatrati. Pojava Boga Svedritelja, anela s trubama, Duha svetog kao veze izmeu ocai sina, sjedanje Isusa u prijesto u krugu anela isvetitelja, suenje, koje se sve veim bogaenjemscena ispod njega nastavlja, ne prestaje odjednom,nego se kao posljedica nastavlja do sredita slikei odavde razvija na sve strane. Ispod Hristova pri- jestola, prema raju, odvaja se nebeski, svijetaoput, kojim silaze aneli s pravednim duama dase izmijeani drugima upute u ivot vjeni,48 as druge strane odvaja se prema paklu vatrena ri jeka49, koja u njega snosi grenike osuene namuku vjenu.50 Sve je u vrlo ivoj akciji i nastavlja se dalje na sve strane. Najvea je aktivnostoko vage pa prema paklu. Tu je prava guva. Odmah do scene s vaganjem dua lijevo su rajska vrata, a desno drijelo pakla, tako da se Hristova presuda, postajui odmah izvrna, nastavlja daljedesno i lijevo u novim slikama. No dok na lijevojstrani, prema raju, vlada svjetlo, blaenstvo i spokoj, dotle je na desnoj sve uskomjeano, oaj, krgut zuba i tmina.

drijelo pakla pretstavljeno je razjapljenomogromnom eljusti zmajske glave, na kojoj se istienaroito dobro i pravilno ucrtano, iskolaeno oko(sl. 2). U drijelu se nalazi glavni metar paklas velikim trozubom u desnoj i postarijim bradatimovjekom u lijevoj ruci na koga je ve iskeziozube. Taj nesretnik nije obiljeen natpisom, ali bimogao biti Juda ili Kajin. Tu, u tom drijelu, po

inje najkrajnja tmina i krgut zuba.51

Tu se ve nalaze i etiri antika carstva52 odreena odsvog poetka na propast, pretstavljena ovdje s etiri kralja, od kojih dvojica nose na glavi zlatneljemove s rogovima, a dvojica grke kape (Nebu-

45 Kod nas primjer u Studenici i sv. Sofiji u Ohridu.46 Brokhaus: nav. dj.47 Brokhaus: nav. dj. tabla 10.48 Mat. XXV-46.49 Danijel VII-10, Apokal. Jov. XX-9.50 Mat. XXV-46.51 Mat. XXI-13, Erminija, 69, str. 142.52 Danijel u VII gl. govori o etiri carstva; u VIII opet

gdje spominje privienja ovna i jarca, govori o kraljev imaMedijanaca, Perijanaca i Grka.

56 (12)

8/6/2019 2-1953

11/43

kadnezar, Kir, Aleksander i Avgust). Kraj njih jenatpis, koji se inae odnosi samo na drijelo pakla:

Od onih koji su kod vagepretegnuli na avolju stranu i osueni na muke vide se po redu, vezani lancima, gonjeni ili jahaniod vragova: najprije dva trgovca, odlino u crteuprikazana kako se opiru nogama da ih ne ugurajuu pakao. Prikazani su goli, lijepih oblika s odgo varajuom anatomijom. Vezani su u bukagije.Zmije ih grizu. Jedan nosi vagu u zubima. Drugiogroman uteg objeen o vratu. Uteg je terazajski,starinski, upotrebljavan kod nas jo do pred par decenija. Iza trgovaca idu bludnice. Lijepe enes istaknutim dojkama. I one su gole. Zmije im grizu lice. Guraju ih naprijed. Natpis: Doovih su opet lijepe ene s istaknutim dojkama.Gole. Grizu i njih zmije. To su hrianske eneto su za platu dojile tursku djecu. A bilo je togaee u Sarajevu. Natpis : (tre balo bi: Iza ovih odmahdo vage, idu dvojica vezani i ujedani zmijama.Prvoga jae avo. Grijenik nosi u ruci neko drvosa eljeznim vrhom. Moda ralo. Natpis:Drugi iza njega nosi u rukama jagnje. Natpis :

(ovar?). Ova dvojica mogli bi imat i

SI. 3. Figura bijednika sa slike Stranog suda iz 1795godine

53 Nije vra kako izgleda u prvi mah, to sam i sam ranije mislio (Kalendar Prosvjeta 1932 str. 61) ve je tanoora, a svakako se odnosi na oraa koji zakida ralom tuuzemlju.

54 Odnosi se na ovara koji prikriva tuu janjad.

Sl. 4. Sv. Ilija sa slike Stranog suda 1795 godine

veze i s Hristovim parabolama. Iznad ove grupegrenika snosi vatrena rijeka one to su veranije osueni. To je u prvom redu jedan arhi jerej u bijeloj o dedi s visokom kamilavkomna glavi, drei u desnoj ruci crvenu au(s vinom?), iz koje izlaze dvije zmije. Njemunasuprot stoji mlai ovjek koji u jednoj rucidri bocu, u drugoj podignutu crvenu au, iz kojetakoer izlaze dvije zmije. Do ovih figura, desno,neto blie drijelu pakla, sjedi, dobro u aktuprikazan starac. Njihovi natpisi istrveni su sasvimi teko je to sigurnije utvrditi o njihovom znaenju, ali se svakako radi o porocima, koji bi tre

bali da budu daleko od zvanja. Izgleda po ostacima, zapravo tragovima slova, da bi se moglo proitati U blizini opisanihfigura, neto povie, jae avo na jednom starcu.Starac je u bijeloj koulji. avo dri crn krst ulijevoj ruci, a desnom upa s tarcu jezik (krivo-kletnik?) ili mu gura neki crn predmet u usta.Malo dalje opet, nosi ognjena bujica dva starca.

Jedan ima kao kacigu ili mitru na glavi. Njega vue vrag za bradu. I ovdje je natpis istrven. etiri gole figure, gledane s lea, strmoglavljuju sena raznim mjestima u vatreni bezdan, koji sobomnosi i dva para golih ena (zle majke).Gore, u poetku te vatrene rijeke, neto lijevo,a ispod anela s trubom, naslikane su dvije ivotinje s krilima, ali nejasnih glava. Jedna s dvaroga mogla bi biti jarac. Ako je to, onda bi druga bila ovan i imali bismo ovdje opet pretstavu antikih carstava Medijanaca i Perzijanaca (jarac), teGrka (ovan)55 osuenih od iskona na propast. Nat-

55 Danijel VIII, 20-21.

(13) 57

8/6/2019 2-1953

12/43

pis je naalost istrven; vidi se samo.Desno, u poetku vatrene rijeke, aneo sa svitkom(savijeno nebo?) u lijevoj ruci pokazuje desnomna raj. Isto to ini Mojsije56 do njega, koji takoer dri svitak. Njegov gest upuen je hrpi Jevreja gramatika i farizeja koji u niskim, crnim,krznenim kamilavkama kraj njih stoje i gledajuna raj. Natpis kraj ove scene je neitljiv izuzevirijei: Odmah do Jevrejapravda se sv. Ilija (sl 4) s ant ihris tom, koji jeobiljeen natpisom, doim je Ilijin neitljiv, aliga moemo dopuniti s onim s male slike Stra-

noga suda.57 Antihrist je pod carskom krunom,strane fizionomije. Naroito su mu istaknuti raupani brkovi, izuvijani od tankih niti. Zamahnuo je na Iliju velikim noem. U lijevoj ruci dri crnoezlo. Sjedi u prijestolu. Desno od ove scene poinje prostor, koji je u vezi sa scenom drugog dolaskaHristova. Taj prostor ogranien je vatrenom rijekom i drijelom pakla te zauzima sav preostaliprostor slike iza njih, na desnoj strani. Gore, u vrhu, vidimo ponovno antihr ista. Sjedi uprijesto lu s carskom krunom i crnim ezlom u ruci. Dvori ga crni

56 Papadopulos: Erminija 69.

57 Iz Otkrovenja Jovanova (XI) znamo, da e sv. Ilij apojaviti se pred kraj svijeta, da se bori protiv Antihrista(Ohridski Prolog, 20 juli).

58 (14)

Sl. 5. Raj. Detalj slikeStranog suda iz 1795

godine

8/6/2019 2-1953

13/43

Sl. 6. Zapis sa slike Stranog suda iz1795 godine

vrag (na slici ima, kako smo vidjeli, i crvenih).Inae odgovara u svemu onoj, svojoj, prvoj slici.Pred njim klee dva kralja s krunama na glavi.Da su to tirani58 , vidi se po vjealima podignutimiza njih. Ta vjeala izgledaju i kao neka spravaza muenje: o koloturi privrenoj pri vrhu spra ve visi s jedne strane na uetu sjeivo, a s drugeuteg. Ispod prve slike antihrista i figure sv. Ilijelei, koliko je dug, pod nekim pokrivaem Enoh,oznaen natpisom. U knjigama Starog zavjetaspominju se etiri Enoha: sin Kainov59, otac Metu-zalemov60, jedan Midijanov sin61 i jedan Ruben-

sov62

. Dali je neki od ovih, koji je i kako je stigaoovamo, nisam mogao da doznam63.Ispod gornjih slika je komad kopna, u kome

najvei dio zauzima more. Na kopnu razna etve-ronona udovita povraaju ljude da stignu predsud. Oni su prikazani goli. Na jednom udovitu bijele boje jae nejasna figura tmine s krunom naglavi u crvenoj odjei. Iznad nje je natpis:

.U moru opet, riblja udovita povraajuU moru opet, riblja udovita povraaju ljude. Naljude. Na jednom od tih udovita vozi se gospodar mora: I on ima zlatnu krunu. Driu desnoj ruci lijep jedrenjak u punom naponu jedara. Nema sumnje da nam je slikar u obe oveslike prikazao personificirano more i zemlju.

58 Papadopulos: Erminija 6959 Mojsije I-4, 17.60 Mojsije I-5, 18 Ovaj Enoh poznat je pod nazivom

Pravedni.61 Mojsije I-25, 4.62 Mojsije I-46, 9.

63 Sv. Jovan u svom Otkrovenju nagovjetava dolazak Enoha Pravednog zajedno sa sv. Ilijom u vrijeme drugogdolaska Hristova, pa je lako mogue, da je na ikonopisac mislio na ovog Enoha, sina Jaredova. (Vidi Jov. Otkr. XI i u vezi s tim I knj. Kralj. 17/1; Jak. 5-17; knj. Mojs. 7/19,20;I knj. Mojs. 6/17; II knj. Kralj. 2/11. Erminija, ilustrujuiII poglavlje Jovanovog Otkrovenja prikazuje u slici i Enoha i sv. Iliju (Erm. str. 134 55).

Prelazei sad na onu stranu slike na kojoj jeprikazan raj nailazimo ovu situaciju: Raj, divanperivoj s raznolikim drveem64, ograen je visokim zidom, uz koji su se poredale jedna do drugekule okruglog oblika sa zlatnim kupolastim krovo vima (sl. 5). Pod krovom kula poredani su okolonaokolo prozori s mreastim ornamentom (mu-epci65 starih, bosanskih, muslimanskih kua).Kula ima sedam. Vrata raja su visoka, dvokrilna,parketirana. S obe strane u zidu otvori su zakri- veni muepcima.

U raju nalazi se ve Bogorodica,60 koja sjedikao na nekoj klupi izmeu dva anela (sl. 5). Donjih, na drugoj klupi, sjedi u sredini Avram

njemu desno Isak a lijevo Jakov Avram dri na krilu jednu dobruduu, dok ih je hrpa pod njegovim nogama. Tu jei preobraeni razbojnik na ramenu . 68 Svi blaeni kreu prema raju u pet grupa69 :prvi su apostoli, iza njih dobri kraljevi,70 pa pra-oci, svete ene i patrijarsi. Samo ovi imaju svojnatpis. Prvi meu patrijarsima je u bijelom sa-kosu sa zlatnim krstom u lijevoj ruci i pastirskomtakom u desnoj. Pogled je upravio prema krstu umedaljonu, koji smo ranije spomenuli. Od apo

stola prvi je Petar do vrata. Vrata imaju natpisZakljuana su i to s dvije kljuanice. Zato Petar i dri dva kljua, od kojih gura ve jedan u desnu kljuanicu, Njegovo iznenaenje moralo je biti neobino, kad je lijevo, kraj

64 Vidi opis raja u Erminiji (Papadopulos str. 142).65 Vrsta drvenih mrea na prozorima muslimanskih kua66 Minej za avgust 16. dan.67 Mat. VIII-11, Luka XIII-28; Erminija spominje samo

Avram a.68 Luka XXIII-43 Neto slino vidimo i u Graanici

(Petkovi: La peinture serbe II, t. 80).69 U Erminiji tri.70 U Erminiji:

(15) 59

8/6/2019 2-1953

14/43

vrata, spazio pet pametnih djevojakakoje su samo ekale kad e krinuti klju

anica. Prva dri vidno istaknutu, zlatnu svjetiljku. Iza Petra idu po redu: Pavle, Filip, Jovan, Jakov, Simon, Andrej i Luka (s tonzurom), oznaeninatpisima i drugi bez njih. Iza sv. Luke uri se i jedan pustinjak, go, sa stereotipnom bradom do zemlje (sl. 5). Slikar nije zaboravio ni etiri rajskerijeke, koje izbijaju u jakim mlazovima ispod rajske kapije. Oznaio ih je i natpisima koji se tekoitaju. Od desna na lijevo prvo je rijeka Gihon

druga Tigris treeFra t etvrta Pion ili Fison(natpis sasvim neitljiv). Poto nam ikonopisaczove treu rijeku (= Eufrat), to sam drugu podnjegovo T oznaio sa Tigris71 zakljuujui da je

Druga slika koju je iza Stranog suda ovajna ikonopisac uzeo u rad i zavrio u 1799 godinine pretstavlja jednu jedinstvenu kompoziciju ve je sastavljena od 131 male slike, neovisne jedneod druge, a sve skupa sainjavaju jezgro hrian-skog vjerovanja. Tu su najvanije pretstave Starog i Novog zavjeta i ivota svetitelja, a sve jeskoncentrisano oko Jerusalima grada, izvora tihpretstava i sredita vasione, kako je nai stari zamiljahu. Tu e se konano odrati i strani sud.75

Ovakve slike nazvane od Sarajlija Jerusalimradi pretstave samog Jerusalima grada u sredinislike to ne mora uvijek biti ee se pojavljuju u 17 i 18 vijeku u Sarajevu, bilo u privatnom posjedu, bilo u onome srpsko-pravoslavnecrkve ili optine. Nisam viao ove vrste slika uostalim krajevima izvan Bosne gdje ivi pravoslavni narod, ali bi ih moglo biti u Makedoniji ilinaem primorju mislim ondje odakle se najvieilo na hadiluk jer nema sumnje da je idejaovakvog prikazivanja Jerusalima u vezi s njego vim znaenjem u hrianstvu potekla ba iz njegovih manastira i da su je nae hadije ne samo

71 U Sv. Pismu Hidekel.72

Mojsije 1-2, 10-14.73 Jovan Mondevil u svom putopisnom djelu iz god.1322- spominje takoer etiri rajske rijeke (Prilozi, knj. 17,sv. 2, str. 270).

Pored slikara i stari srpski pisci spominju rajske rijeke.Tako Konstantin Filozof u ivotu Despota Stefana, opisujuiu uvodnim glavama despotove zemlje, spominje Dunav i veliza njega da je jedna od etiri rajske rijeke. On ga nazivaFisom (prema grkom), veli da izvire u raju, pa ponire, iopet i zvire na zapadu na Peonskoj Gori . Ostale tri rijeke zoveGion, Tigar i Jefrat. Teodor Gramatik u prepisu estodnevaJovana Egzarha ima opis rajskih rijeka. Kod Gavrila Troji-anina, u prevodu Hrianske topografije od Kozme Indiko-plova, nailazimo na spomen o rajskim (rijekama. Isto tako uDamaskinovom djelu Slovo o pravoj vjeri. U naem apo-krifu o Enohu slovenski Enoh prevedenom s grkogspominju se takoer etiri rajske rijeke, zatim u Pohvali sv.

Pavla, koja se pripisuje naem Klimentu Ohridskom. Dalje

on poznavao verziju, da su starozavjetni Frat iHidekel72 Eufrat i Tigris.73

Jo da spomenemo zapis na slici i time smo za vrili njezin opis. Zapis zauzima u lijevom donjemuglu etvrtast prostor visine 21.7, irine 31 cm.

Prostor je podloen bijelom bojom, koja danasizgleda siva, a ispisan je dosta krupnim, crnim pismenima nejednake veliine (sl. 6). ita se s dopunama:

Sie izobraenie vtorago i stranago Kristova priestvia gospoda Boga i spasa naego Isusa Kri sta priloiV gospodar Kadi-Dimitrie Ioanovi' i gospodar' 74 Kadi-Tanasie Ioanovi' vo hramu

svjatago arhangela Mihaila bogohranimi er Sa-raevo na tisjascu i 795 goda, sapisaK i soverih' az mnogo greni . .. r' mjeseca martie 20 dne.

donijele otud u pamenju nego vjerojatno i u manjim primjerima na platnu i papiru, a najprije napamunom tilu76 koji je upotrebljavan za mrtvaki pokrov takvom hadiji. Danas u Sarajevu imasedam ouvanih slika ove vrste. Sve su velikihdimenzija. Pet ih se nalazi u Staroj srpsko-pravo-slavnoj crkvi: ova, koju opisujemo, jedna (srpska)u samoj crkvi na rafu zapadnog zida (ona je takopocrnila da se jedva to na njoj vidi). Do nje je

jo jedna srpska iz 1724. godine i, kako izgleda,najstarija, zatim jedna (grka) u malom oltaru iz

1783 i jedna, takoer grka, poklonjena crkvi odnekog Hadi-Atanasija 1839. (Sad se nalazi u dvoritu crkve u Ispovjedaonici). Ove tri zadnje suna platnu. U privatnom posjedu nalaze se dvije.Jedna raena na dasci tempera bojom. Novijeg je vremena. Mislim da ju je izradio zadnji od stare garde sarajevskih ikonopisaca, Risto ajkanovimoler (18501902)77. Druga je na platnu i nedavno je poklonjena Staroj crkvi. Sad se nalazina njezinoj galeriji tzv. 'tavanu. Raena je od dvo jice ikonopisaca, Hristijana i Teodora

u Slubi sv. Klimentu, rukopisu srpske recenzije iz 1435

i kod kasnijih naih pisaca sve do u najnovije vri jeme (Relj-kovi). Vidi opirnije: P. Popovi, etiri rajske rijeke (Jedno mesto iz Konstantina filozofa), Glas SKA CLXXI/II.

Zanimljivo je da je u vatikanskom tzv. Jakovljevomkodeksu, koji je bio posveen caru Aleksiju I Komnenu(1081-1118) izvor rajskih rijeka u jednoj minijaturi personifici ran, tj . prikazan ljudskom osobom koja nosi tulac, izkoga izbijaju etiri mlaza vode (H. Gliick: Die christlicheKunst des Osten, Berlin 1923, str. 45, tabla 71).

Arapi zovu stari Oksus (Oxus), dananju rijeku Amu-darju (Sovj. Turkmen ija) Gihonom (Gihon, jevr. vrelo ).

Vidi : Meyers gr. Konversationslexikon pod Gihon i Arau-darja.

74 U ligaturi: vidi sl. 6.75 Noel III-5, IV-12, 14.76 Vrsta rijetke lagane tkanine.

77 Od nedavno se nalazi kao poklon u novoj pravoslav

noj crkvi u Sarajevu.

Jerusalim

60 (16)

8/6/2019 2-1953

15/43

1782 godine po porudbi nekog hadije ije je ime u zapisu istrveno ili nije bilo niuneseno. Izvan Sarajeva naao sam u manastiruPaprai tri ovake slike. Jednu od naeg majstorakoga opisujemo; jednu grku iz 18 vijeka i jednumakedonsku iz okoline Debra. Na toj je prikazansv. Dore Novi, u narodnoj nonji. U selu Mokov-cu kod Tuzle nalaze se etiri ovakve slike, s grkim natpisima, velikih dimenzija (jedna 148 : 240), jedna grka u selu eavi kod Tenja i jedna srpska iz 1799 u samom Tenju. Sve su na platnu.78Sadraj ovih pobrojanih slika ima jedan vodeimotiv: Grad Jerusalim (obino u sredini) i okonjega najvaniji dogaaji iz njegove historije, sadrane u hrianskom vjerovanju. To su u prvomredu ivot Isusa, ivot Bogorodice i neto dogaaja iz Starog zavjeta. Neki sporedni motivi stalnose ponavljaju, inae je ikonopisac bio slobodan uizboru. Sliku drugog dolaska Hristova ima ovaj

Jerusalim to ga opisujemo i ona tri u Paprai. Ako uporedimo spomenuti Jerusalim od god.1782 sa ovim naega nepoznatoga r, upae namodmah u oi velika slinost, gotovo identinostnekih scena na oba. ak i fizionomija Isusa Evoovjeka pa ona sv. Save Osveenog posve suistovjetne. Isto 'tako upada u oi slinost fizionomija karakteristinih profila, koji se ee nalaze

na ovim slikama, to vie u istim scenama: Istoni mudraci, Pokolj djece, Predavanje IsusaPilatu, Bijenje trskom itd. Pa i neki dijeloviodijela odaju istu ruku i oblikom i dekorom; takonapr. gornja haljina u maloj slici Bogorodica u

hramu s Jerusalima od 1782 sa gornjom haljinom Bogorodice u veem broju scena Jerusalimakoji opisujemo. Najkarakteristini] a je pojava crte oka kod veih figura na obje slike, izveden naposve isti nain (sl. 12, 15,). Osim toga neke scene,kao Varuh, Juda (objeen), Salomon, avopiju vodu Lotinu, ne samo da su jednake na obeslike nego se nalaze i na istom mjestu u kompoziciji. Iz svega toga moemo pouzdano zakljuitida je na nepoznati radio kod Hristijana i Teodorau kom bilo svojstvu, jer se ne da nijekati njegovaruka i na Jerusalimu od 1782 godine, ma da jetaj Jerusalim u cjelini rad slabih majstora. Razumljivo je da je na ikonopisac nakon desetak

godina rada mogao da uini velik napredak, kojiga daleko uzdie nad majstorima spomenutog Jerusalima79. Moglo bi se pomisliti da je moda kopirao dijelove te slike, no to je iskljueno radi neeg svojstvenog svakom slikaru to se ne da kopirati, a to se opaa i ovdje u dijelovima obiju slika. Tako napr. noga u raspetog Hrista i u onog na

78 Na slike u Makovcu, eavi i Tenju ljubazno mi jesvratio pozornost D/r. M. Filipovi. Naknadno sam pronaao jednu sliku iste vrste u Busovai, a jedna se nedavno nalau elebiu.

79 Moglo bi se kao sigurno uzeti da je na ikonopisacradio na sledeim detaljima Jerusalima od 1782: Pokoljdjece, Bogorodica u hramu, Evo ovjeka, Hana, Ka- jafa, Trnov vijenac, Bijenje trskom, Uskrsnue, Polaganje u grob, Raspee i neki sitniji detalji.

( 17)

Sl. 7. (Tabla I) Raspored tema na slici Jerusalima grada iz manastira Paprae

61

8/6/2019 2-1953

16/43

slici Polaganje u grob sa Jerusalima od 1782imaju neku neobinu karakter ist iku enskosti,koja se vidi na svim aktovima velikog Stranogsuda naega ikonopisca, a koja se ne da po svo

joj unutarnjoj sadrim lako ili nikako kopirati.

Osim nabrojanih, ouvanih, bilo je na tavanumuzeja Stare crkve komada ranijih (17 vijek), po-gorjelih ili inae propalih slika Jerusalima. Iona dugaka zakrpa, pribijena na sliku koju opisujemo, potie od neke stare slike ove vrste. Napokon i onaj komad, kojim je zakrpljena slikastranog suda naeg r potie otud. Osim togaima u privatnom posjedu (porodica Peut) hrpadijelova jedne takve, stare slike rezane u sedef,koja je bez sumnje donesna sa strane (Jerusalim,Sv. Gora ili Serez). Pokojni Risto Hadi-Damjano- vi, potomak ugledne, stare, sarajevske porodice,priao mi je da je u mladosti (sedamdesetih godinaprolog vijeka) gledao u oevoj kui slian Jerusalim ovome, to emo ga opisati. Tako, eto, vidimoda su Sarajlije, pravoslavci, znali da cijene ovu vrstu slike i da se ona mogla od davnina zatei unaem gradu. Ona je svakako u kui zorno prikazivala i dopunjavala Sv. pismo, a u malim crkvama, koje nisu bile ivopisane, mogla je da zami jeni ivopis. Takav je sluaj i sa starom, srpsko-pravoslavnom crkvom u-Sarajevu, koja od 17 vi jeka pa ovamo nije imala ivopisa. Izgleda, dasu i prije sadanje slike Jerusalima i prije sadanje slike Stranog suda bile na istom mjestu iranije, ovakve slike moda i iste veliine. Za to bi govorili ostaci takvih slika, zaostalih iza rani jih estih poara,80 zatim u zidu iskopane plitkenie, u koje su se slike uglavljivale. Zid je veomamasivan i nije mogao stradavati od poara. Moraneki neobian razlog da je bio to su od vajkada

ba na taj zid stavljane ikone. to nisu na istoni?I on je natkriven strehama na isti nain, ima li jepu veliku povrinu, a vrata enskog odjeljenja(tavan) s verandom gledaju na njega.

Kako je na ikonopisac za izradu jedne slikeJerusalima imao ve iskustva, radei najprije naonom grkom od 1782 godine pa zatim na svom vlastitom djelu (Papraa) iz 1795, koje je izradio umeuvremenu, radei na porudbini Jovanovia iPetrovia, a kako je na ovome djelu i zasnovao

svoj veliki Jerusalim to emo njega prije ukratko opisati. Ukratko stoga, to emo gotovo svefigure, njihove fizionomije i odijela, njihovo mjesto u kompozicijama, esto i kretnju, nai kasnijena onome velikom Jerusalimu samo sve razraenije, smiljenije, zrelije.

Kako je zamislio kompoziciju ovoga Jerusalima vidimo iz priloene tablice (sl. 7 t. I), a kako ju je dalje razradio vidjeemo kasnije na velikojslici. Iz tablice vidimo da je kao centar slike uzet,dolje, grad Jerusalim s hramom, u kom se nalazi

80 Crkva je u srazmjerno kratkom razdoblju pogorjelaest puta: neto prije 1616, zatim 1664, 1656, 1697 (PrincEugen), 1724 (fra N. Lavanin) i 1788 (Skari, nav. dj.).

est malih kompozicija81, i kulama (12) povienjega. Drugi dolazak Hristov, slian je po kompoziciji onome to smo ga sprijeda opisali. S desna i s lijeva ovih dviju slika poredao je bez ikakve hronoloke veze dogaaje za Hristova, kao i

ranijeg i kasnijeg vremena. S lijeva, odozgo prema dolje, imamo: Dogaaj na Tiverijadskom jezeru, Blagovijest i Preobraenje. Sve troje u jednom okviru! Zatim Zosima i Mariju Egipanku(poznatu kompoziciju Marijine priesti u pustinji,koja je esta u naim slikanim crkvama 17 i 18 vijeka), Tajnu veeru, Kamenovanje Sv. Stefana Arhiakona, Varuhovo proroanstvo s (nejasnimnatpisom, i Usjekovanje glave Jovana Krstitelja.S desna, ozgo dolje, imamo: Krtenje na Jordanu,Sion sa sv.. Savom Osveenim, proroka Danila slavom, Lazarevo uskrsnue, Siloam, Ismaila s Fi-lakom (istu kompoziciju nejasnog motiva i natpisaimaemo i na velikom Jerusalimu), objeenog

Judu i raspee Isaijino (u istom okviru). Lijevo idesno od toga, s krajeva slike, imamo dva pojasa.U onom s lijeva nalazimo Lozu Jesejevu, Gosto-ljubije Avramovo (sv. Trojica), sv. ora i sv. Di-mitrija. Lozu Jesejevu prikazao je ovako: u sredini je slika poznate, protatonske bogorodice Dostojno jest s rasutim cvijeem okolo. Ispod Bogorodice lei Jesej. Iz njega izbija stablo koje se okoBogorodice razgranava, stvarajui od grana 12 medaljona u kojima je slikano 12 proroka. Imena imse ne mogu proitati kao ni ostali naslovi, jer suse s vremenom istrli. Ova kompozicija je netodrugaija u slici velikog Jerusalima. Gostolju- blje Avramovo nemamo na njoj uopte. Prikazano

je ovdje obino: tri anela sjede za trpezom,a Avram i Sara ih dvore. U desnom pojasu prikazan je u sredini Isus Evo ovjeka svezanihruku, alosna lica, divan kao ovjek paenik. Iakoodlina figura, nadmaen je onom sa velike slike,gdje je jednako komponovana.

Oko Isusa u 12 slika prikazani su dogaaji okonjegova raspea: Tajna veera, Pranje nogu, Molitva na gori; Judino izdajstvo, Hana, Kajafa, Bi- jenje trskom, Trnov vijenac, Put na Golgotu, Pri- bijanje na krst, Skidanje s krsta i Sputanje ugrob u slinom kompozicijama kao i na velikojslici, na kojoj nemamo Judino izdajstvo. U etiriugla ovoga pojasa nalaze se etiri evanelista izraena na uobiajen nain sa svojim atributima.

Podno cijele slike nalazi se uzan pojas sa sljedeim slikama: Prorok Jona, Avram dade loiti gla- vnje, avo pije vodu Lotovu, Solomon dade usjeidrvo asnog krsta, Istoni mudraci, Irod pogubidjecu, Hristovo roenje s pastirima.

Ma da je ova slika bila oduvijek drana u zatvorenim prostorijama, ona je seljenjem znatnooteena, naroito zbog smotavanja u trubu i gnje-

81 rtva Avramova, Raspee, Uskrsnue, Isus i Magdalena, Sluba arhijereja i Car Konstantin i carica Jelena. Uhramu velikog Jerusalima ima jo slika ena na grobu'Hristovu.

62 (18)

8/6/2019 2-1953

17/43

Sl. 8. (Tabla I I) Raspored tema na slici Jerusalima grada iz 1799 god. u posjedu Srp. prav . crkv. optine u Sarajevu

enja, pri emu su boje s temeljem popucale i u veim komadima otpale, tako da je ostalo goloplatno, koje je bilo osrednje jaine, domae proiz vodnje, ne ba gustog tkiva. No gdje je slika ou vana, odlino se reprezentuje osobito ivim bojama, od kojih je dosta upotrebljen crveni cinober velike vatre (vjerojatno mijean s minijem (Pb3O4)

82

koga neemo nai na druge dvije slike, ali emona njima nai sve ostale boje kao i isti temelj

(grund) i lak. Natpisi su svi izvedeni na ovoj sliciu zlatnoj boji na skoro crnom polju, no kako jezlatna boja bila vrlo rijetka, to se s vremenomistrla ili pod uticajem crne ispod nje, laka i aipotamnila tako, da na ovoj slici ne moemo pratiti jezik ovoga naeg slikara kao na one dvije velike. Izgleda, meutim, da nema onih greaka unaslovima kao u velikom Jerusalimu to emokasnije vidjeti. Cvijee, drvee i brda na ovoj slicisu bolje izraeni nego na one dvije. Bilo je modai vie prostora za to. Slova u natpisima su istog

82 Minij se dobij a arenjem olovnog bjelila PbO. Naiikonopisci mnogo su ga upotrebljavali mjesto skupog cinobera

naroito u 18 i 19 vijeku. Zvali su ga suligen (tur.).

karaktera kao i na velikim slikama. isti profilfigura upotrebljava slikar s istim karakterom naistim kompozicijama u oba Jerusalima. Modelo- vanje odijela i golog mesa je isto. Prostori izmeukompozicija popunjeni su zlatnim lozastim ornamentom kao i na velikom Jerusalimu. Kakav jeokvir bio u boji po rubu slike nije jasno. Izgledau dvije pruge, crne i crveno smee boje. U slici suu svemu 53 kompozicije sa oko 160 figura. Zapis

na slici glasi:

Da preemo sad na veliku sliku.Da izvede svoju zamisao u kompoziciji Stra

nog suda, trebao je, osim drugoga, na ikono-pisac 170 figura, u paprakom Jerusalimu oko160, a da je izvede u velikom Jerusalimu 540!Ovaj je zamislio u etiri dijela. Tri uspravna, blizu jednaka, i jedan ispod ovih, du cijele slike(sl. 8 t. II). Srednji, uspravni dio, odredio je zaStari zavjet poevi od stvaranja svijeta. U tomdijelu je i grad Jerusalim s hramom i drugim znamenitostima Starog zavjeta, ali u hramu ima islika iz Isusovog i kasnijeg vremena. Lijevi, us-

(19) 63

8/6/2019 2-1953

18/43

pravni dio, posveen je ivotu Bogorodice, desni,uspravni, Hristovom ivotu, no iz ovoga je ispustio roenje i mladost Hristovu, jer se ona nalazi

ve prikazana u ivotu Bogorodice. etvrti dio prikazuje, izuzevi svete Arhistratige i sv. JovanaPreteu, dogaaje, odnosno svetitelje kasnijih vremena od smrti Isusove, tj. sv. Dora i sv. Dimi-trija i u osam slika ivot i smrt Marije Egipanke.U svemu ima, kako smo naprijed rekli, 131 kompozicija, ne raunajui dvostruke slike, kao to jeona proroka Jone ili triptihone: Prvi ljudi iStvaranje svijeta. Raspored velikih dijelova slike i tema u njima izveden je po unaprijed utvrenom planu i odgovarajuem redu. Male slike iz vedene su u okvirima raznog oblika: u krugu,etverougaoniku pravilnog i nepravilnog oblika,isto tako u poligonima raznih oblika, te u nizuarkada. Sav prostor izmeu slika pokriven je loza-stim ornamentom kao i na paprakom, a takav istiornamenat sainjava i okvir oko cijele kompozicije u irini od etiri centimetra.

Da opiemo sliku u detalje, bilo bi opravdanijepoeti sa srednjim dijelom, bilo od slike samogJerusalima, bilo od slike stvaranja svijeta. GradJerusalim ovdje je ideja vodilja, oko koje su senanizali svi ostali dogaaji, a sa stvaranjem svi jeta opet, poinje zapravo prva slika, a ostale sena nju kao kariku nadovezuju. Svakako je slikar naglasio ovdje Jerusalim kao centar svega i naslikao ga je u centru, vezujui za njega temeljehrianskog vjerovanja prikazanog u desetinama,za sebe opet samostalnih slika. No iz tehnikihrazloga poeemo s opisom na lijevoj strani slike,

uzevi u obzir itav prvi dio (Bogorodiin ivot),pa za njim drugi i trei po redu i tek onda etvrti donji. Tim redom idu i brojevi od 1 pa dalje,kojima su slike oznaene na priloenom planu(sl. 8, t. II). Drim pouzdano, da je tim redom slikar i izvodio svoju zamisao u bojama.

Za dio slike koji prikazuje ivot Bogorodiinposluila je naem ikonopiscu kao temelj Himnaakatista. Nju je spleo u vijenac krugova, prijeni-ka 13 cm, poredanih u obliku dugog pravougao-nika sa po pet slika na njegovim uim stranicamaSlike nije oznaio naslovom ve samo velikim slo vima grkog alfabeta, uzimajui ih po redu kao brojeve: A = 1 itd. do = 24. (Poznato je da Himna ima 24 strofe oznaene alfabetskim redom)83.Zamijenio je pri tome grku stigmu (st u ligaturi= S, zvano sa irilskim 2 i s a irilskim S. Sadraj Himne ima veze s opisima ivotaBogorodice u apokrifnim evaneljima pa prematome nalazimo i meu ilustracijama oba ta izvoraslinih kompozicija. Izgleda, da i Himna i apokrifna evanelja imaju isti izvor i isto vrijeme postanka,84 naime prve hrianske vijekove na Ori-

83 Brockhaus: nav. dj.84 Za Himnu akatistu dre da je napisana polovinom VII

vijeka od carigradskog patrijarha Sergija (610-638), koji je bio saradnik cara Iraklija (610-641).

jentu. Bujnost mate, retorika i kienost govorile bi za Orijent, a za prve vijekove izvjesna sloboda,koja je kasnije dovela do zasjedanja nekoliko sinoda i proiavanja. Patrijarh Sergije, kome sepripisuje Himna akatista, istina Sirac je, ali je onmogao isto tako znati i donijeti sobom razlinepjesme Bogorodici, ranijeg postanka i predanja.Svakako su i himna i apokrifi ve rano nali svojeilustratore meu ivopiscima i ikonopiscima uop-te, a napose meu srpskim. To ilustrovanje dobilo je izvjestan, stalan tip, no ikonograf ga je mogaoi po vlastitom shvatanju tretirati. Petkovi veli dasu Srbi od svih pravoslavnih naroda najvie obraivali u slikama ivot Bogorodiin. I stvarno, naenajvee crkve posvetile su u ivopisu Bogorodiinom ivotu znatne cikluse slika: Kraljeva crkva uStudenici, Staro Nagoriino, Hilandar, Deani, Gra-anica, Kaleni, Markov manasti r kod Skoplja, Ma-teji itd. Za Himnu akatistu veli Petkovi da je unaem slikarstvu ilustrovana ve u 14 vijeku (Ma-teji, Deani, Markov manastir kod Skoplja), a ee opet od 1618 (Kablar, Nikolje, Jeevica). Srpski narod, emigrirajui, nosio je sobom tradicijepotovanja prema Bogorodici i zato je, naseljujuinovoosnovani turski grad Sarajevo, posvetio njojnajvei broj ikona, svih poznatih tipova, ne ima jui mjesta za ivopis, jer se u turskoj sredini,sama, ova jedna, mala crkva (Stara) nosila s njomza uvanje vjere i narodnosti. Ona je taj zadatak asno izvrila, ostavljajui nam kao tragove te borbe ogroman broj ikona, na kojima su ikono-pisci predano radili.

Radei na ilustraciji Himne akatiste, na sli

kar drao se poznatog oblika i reda, no izgledada je radio ili napamet, bez pismene upute, ilipo nekoj drugoj pismenoj uputi, ali ne Erminiji,a najprije po samom Akatistu. Ali, elei da ouvasvoju osebujnost, napravio je tu i tamo znatnihotstupanja, bolje originalnosti, na koje emo upozoriti, uporeujui sadraj njegovih kompozicijasa Erminijom,85 a kasnije i sa samim tekstom Akatista.

Slika 1 (A): Aneo, lebdei na oblaiu, desnomrukom blagosilja iznenaenu Bogorodicu. U lijevojruci dri rascvjetanu granicu. U pozadini arhitektura. Na tamnom, zelenoplavom nebu sunce, Bogorodica stoji, doim u Erminiji sjedi i prede crvenu svilu.85a.

Slika 2 Bogorodica sjedi u prijestolu. Moda prede (nije jasno;. Pred njom aneo kao uprvoj slici. S neba zraka, u sredini zvjezdolika.86U pozadini preanja arhitektura. Izgleda da jeikonopisac zamijenio prvu i drugu sliku.

Slika 3 Isto kao 2 sa dodatkom zlatne vazes cvijeem (u zlatnoj boji).

85 Papadopulos: Erminija, str. 147-150.85 a I u Markovom manast iru bogorodica stoji (v. Mirko-

vi-Tati: Markov manastir, Novi Sad 1925, str. 46).86 (Papadopulos str.

148).

64 (20)

8/6/2019 2-1953

19/43

Slika 4 Bogorodica stoji u mandorli , rairenih ruku. Ova slika izgleda u Erminiji sasvimdrugaije: Bogorodica sjedi u prijestolu, a dva anela dre iza nje veliki rubac odozgo do dolje.87Iznad nje je Duh sveti u velikom svjetlu i oblacima.

Slika 5 Marija i Jelisaveta padaju u zagrljaj (Jelisaveta u istom profilu). U Erminiji dolaziuz ovo jo sv. Josif u razgovoru sa Zaharijom i dje-ko sa objeenom koarom na naramnjai i niekue jasle s privezanim magaretom.

Slika 6 Sumnja Josifova. Iako minijaturna,ipak ova slika prikazuje vanrednu ivost i duevno raspoloenje oboje suprunika u jednom ovakvom momentu. Josif, podboen na tap, naglimgestom lijeve ruke ispada s neugodnim pitanjem(sl. 9). I Erminija trai ovdje od ikonopisca mnogo: Bogorodica treba da stoji u ekstatinoj kretnji,a Josif pored ostalog:

88

Slika 7 Roenje Hristovo. U peini Josif iMarija pored novoroenog Isusa. Sa strane pastirisa tapovima. Iznad peine pet anela. Zrakas neba kao i gore.

Slika 8 Pejsa s brijegom. Tri kralja putuju. Vodi ih zvijezda, na koju jedan pokazujerukom. Hitnost je prikazana konjima u skoku.Konji su: jedan bijel, jedan ut i jedan sme. Tipcrnakog maga je po boji i po formi glave odlinoprikazan.

Slika 9 Marija sjedi u prijestolu s malimIsusom u naruju. Oboje u roza-bijelim haljinama.Tri kralja prinose darove.

Slika 10 Pejsa s gradom. Magi se vraaju.Konji se propinju. U Erminiji predvodi ih aneo.Slika 11 Bijeg u Egipat. Bogorodica na bi

jelom konju (magarcu?). Dijete se ne vidi. Iza njeJosif, a iza ovoga aneo. U Erminiji vodi ivotinjuna ularu mlad ovjek.

Slika 12 Ova slika je veim dijelom oteena kao i dvije preanje. Prikazuje Sretenije.Kao u nekom dvoritu, krstionica vrlo lijepe arhi-tetkure. Okruglu kupolu dri nekoliko stupovakoji stoje na okrugloj podlozi. Ova se prema doljesve vie suzuje i tek kod podnoja se opet iri.Lijevo Josif i Marija (dijete se ne vidi jer je slikatu istrvena) susreu se iznenada sa Simeunom,koji dolazi s desna. Iza Simeuna proroica Ana ianeo.

Slika 13 Bogorodica u prijestolu s malimIsusom. Pred njom klee dvije osobe; jedna mlaa, jedna starija. Erminija ima na ovom mjestusasvim drugu sliku: Isus na oblaku, blagosiljajuis obje ruke. Na etiri kraja evaneoski tetramorf.

87 Na slici t. zv. Madone Ruelaji u Firenci u crkviSanta Marija Novela dre takoer dva anela iza Bogorodicerubac. Slika se pripisuje slikaru K. imabue (1240-1303),pretasniku otovom, a raena je u vizantijskom duhu i tehnici (A. Philippi, F. Florenz izdanje Seemann, Leipzig1915 str. 61).

88 Erminija str. 147-5.

Nie Isusa s oba kraja apostoli, muenici, hijerar-si i ostali.89

Slika 14 Bogorodica lei na ovalnoj postelji, koja ujedno ini nimbus oko nje (mandorla).Kraj nje novoroeni Isus i dva pastira. Iznad njezraka kao i ranije. Erminija ima i ovdje drugusliku: nebo i na njemu sjedi u prijestolu Bogorodica s djetetom. Dolje mnotvo blaenih, gledajuiu nebo90.

Slika 15 Isus u prijestolu izmeu nekihgraevina. Nad njim Bog u zrakastom, polukrunom oblaku, rairenih ruku, sa etvrtastim nim- busom iza glave. Erminija: Nebo i na njemu Isusu krugu svjetlosti i anela. Isus blagosilja s objeruke. Dolje stoje apostoli i grupa naroda.

Slika 16 Peina polukrunog oblika kaoduga. U njoj Marija sjedi kraj novoroenog Isusa.Povrh peine zlatna duga i na njoj etiri anela.U Erminiji Hristos sjedi u prijestolu, blagosilja

jui. Iznad njega nebo i svi redovi anela, leb-dei gore-dolje i divei mu se.

Sl. 9. Scena iz Sumnje Josifove sa slike Jerusalima, iz

Slika 17 Bogorodica u prijestolu s Isusom.Desno i lijevo po dva patrijarha (?) s mitrama ilikralja s kacigama. U Erminiji isto, samo veli:desno mlai i stariji ljudi s kalpacima ili omotanim rupcima oko glave, divei se. Kraj njih nazemlji otvorene i zatvorene knjige.

Slika 18 Nedremljivo oko. Mali Isus leina postelji, koja ini i mandorlu oko njega. Mati bdi nad njim. U Erminiji je ovdje sasvim drugaslika: Nebo sa suncem, mjesecem i zvijezdama.Dva anela silaze s njega. Dolje brda iskiena iukraena drveem, cvijeem i kuama. Isus u etnji, a iza njega apostoli, divei se i razgovarajui

jedni s drugima.Slika 19 Bogorodica stoji, rairenih ruku.

Desno neka enska figura, lijevo muka, prekrte-nik ruku na prsima. U Erminiji Bogorodica driIsusa. Oko nje mnotvo istih

89 Papadopulos, Erminija str. 149-90 Papadopulos, n. dj. str. 149-

5 Nae starine (21) 65

8/6/2019 2-1953

20/43

Slika 20 Isus u prijestoiu. Oko njega petosoba: tri s kraljevskim krunama i dvije s mitrama. Ispred njih neto, nalik na povei sto (trpezu)-U Erminiji Isus u prijestoiu. Blagosilja. Oko njegamnotvo anela, a dolje hijerarsi i pravednici, drei otvorene knjige.

Slika 21 Bogorodica u mandorli . Nie njedvije ene i dva starca. Erminija: Bogorodica naoblaku s malim Isusom u naruju. Oko nje velikosvijetlo sa zrakama, koje se sputaju sve do dolje.

A dolje mrana peina; u njoj ljudi na koljenimagledaju u Bogorodicu.

Slika 22 Isus u mandorli. U svakoj rucidri razvijen svitak. Nie njega dva kralja i dvadruga ovjeka. U Erminiji nie Isusa mlai i stariji ljudi na koljenima. Na svicima jevrejsko pismo (Adamov rukopis = prvi grijeh, koga nas je Isus prema hrianskom shvatanju, poderavirukopis, tj. obveznicu, oslobodio).

Slika 23 Bogorodica stoji. Pred njom leimali Isus. Oko Isusa Mudraci sa Istoka. U Erminiji: Bogorodica sjedi u prijestoiu i dri malogIsusa u naruju. Ispred nje arhijereji i jereji, nekos evaneljem, neko s kadionicom u rukama. Izanjih pjevai, pjevajui, a u sredini akoni, slueis otvorenim knjigama.

Slika 24 Marija s Isusom u naruju, sjediu prijestoiu. Okolo kraljevi, patrijarsi i drugi svi jet.91 Erminija: Bogorodica sjedi u visokom prijestoiu, iji podij ima tri stepenice. Ispred ovogakraljevi, arhijereji, jereji i pravednici u molitvi, jedni kleei, jedni stojei, drei svitke s natpsomAliluja.

Ako sad pogledamo tekst Erminije, kojim sepropisuje ilustrovanje Himne akatiste i ilustracijenaeg ikonopisca, vidjeemo kod njega znatna ot-stupanja u vie sluajeva, ali je glavna razlika utome, to on uzima u 17 slika kao glavnu linostu njima Bogorodicu, a Isusa tri puta samo, dok Erminija ima 14 puta Bogorodicu, a Hris ta estputa. Ako opet, oboje uporedimo sa tekstom sameHimne, vidjet emo da je na ikonopisac blii tome tekstu; i tekst uzima sliku Hrista samo tr iputa u obzir. Meutim i Erminija i na ikonopisacimaju s tekstom92 razmimoilaenja no ona su samo prividna i daju se s njim dovesti u vezu, izuzevi sl. 13 kod Erminije

Uporedimo li ilustracije oba ikonopisca, naegai Dionizija, kad obrauju istu temu, vidimo raznolikosti, koje nam daju dovoljno povoda za tvrdnju, da je ikonograf u pravoslavnoj crkvi imao do voljno slobode da se individualno kree, obrau jui najvei dio ikonografskih tema. Izuzimaju sedabome izvjesni, uobiajeni tipovi poznatih slika-portreta Isusa i Bogorodice.98 O gornjem se mo-

91 Ova scena vie lii na litiju, pred kojom se nosi ikonaBogorodice. Isto tako je prikazana i na zidnoj slici u crkviSv. Bogorodice man. Matejia. (Glasnik skop. n. dr. 1930:Okunjev, Graa za istoriju srpske umjetnosti, sl. 19).

92 Tekst uporedi po djelu: Mr. L. Mirkovi: Akatistpresv. Bogorodici, Srem. Karlovci 1918.

66

emo jo bolje uvjeriti, ako uporedimo istu temukod (nekoliko pravoslavnih, a naroito srpskih,starih ikonopisaca i zografa. Ostale slike naegar dae nam, vidjeemo, u tu svrhu jo vie materijala. Svakako da se, raspravljajui o tome, nesmijemo obazirati na znatan broj ikonografa naroito grkih i ruskih ali i srpskih koji suubijali svoju individualnost estim kopiranjemstarijih slika ili se drali izvjesne, uobiajenedogme koja je ablonizirala to slikarstvo, a obino je proizlazila iz neukosti crkvenih starjeina, kojisu htjeli da bdiju ili se uopte mijeaju u njih,sudei po mnogim, slobodno shvaenim) (ikonografskim kompozicijama u naim starim manastirima, vanredno bliskim uenju pravoslavnecrkve. Ta uobiajena dogma i bdijenje crkve nadradom mnogih ikonografa, koili su uvijek poletnae stare umjetnosti da se ona razvije u onompravcu kako je to ilo na Zapadu.

Tek 18 vijek, koji je u svojim zadnjim decenij ama doveo srpske ikonopisce u centru Balkanaraznim putevima i uzrocima u dodir sa slikarskimnastojanjima Zapada, s jedne strane preko Atosa,a s druge kroz Vojvodinu, one opet u srednjoj Bosni, Hercegovini i djelomino Crnoj Gori kroz naeprimorje, poeo je da u naoj ikonografiji utireput, na kome su se mogli ikonopisci i zografi daindividualnije, a u smislu zapadnih slikarskihkola razvijaju, no on esto nedovoljno prostudi-ran, doveo je mnoge do diletantizma, a mnogeustavio na pola puta.

Koliko je slobode mogao da uiva jedan ikonopisac u tretiranju ikonografskih tema mi emo se

uvjeriti kad uporedimo dvije tri iste teme naegslikara, u kojima se on opetovao. Ranije samspomenuo znaajnu razliku kod izvoenja obe slike drugog dolaska Hristova. Na te stvari ne moemo se ovdje detaljnije osvrtati nego emo nastaviti opis ostalih dijelova slike.

Unutranji prostor to ga zatvara vijenac ilustracija Himne akatiste, ispunio je na slikar satrislike raznih, poznatih tipova Bogorodice, i Uspe-njem Bogorodiinim, unesenim ujedno sa slikom

93 Vidi o tome: Mazali, Slikarski materijal starih ikonopisaca str. 160-161 (Komponovanje); Mazali, Sv. orena starim ikonama u Sarajevu. Gll. Z. m. 1935, str. 70 i dalje.94 Mijeanje crkve u slikarsku umjetnost datira svakakood poznate borbe u Vizantiji za ikone i protiv njih. Mnogicrkveni oci u toj borbi da spomenemo samo TeodoraStuditu (759-826) i Jovana Damaskina (polovina VIII vj.) traili su u pitanju ikona-portreta apsolutnu slinost originalu (kakav je ve ranije bio ustaljen i utvren premasjeanju na ivi) : Ko gleda sliku taj gleda na njoj sl inost(istovjetnost) orig inala veli Studita na jednom mjestu.(Dr. K. Schwarzlose: Der Bilderstreit, Gotha 1890). Te suideje poprimili sinodi u svojim dogmama, no one su kasnijim vijekovima esto od crkve krivo razumijevane i ile su natetu ikonografiji. Zanimljivo je inae razlaganje Damaski-novo 0 ikonama uopte (Pravoslavnoe ispovedanie cerkvi vostonoi dodatak Moskva 1839, Sinodalna tipografija).

95 Kako su tipovi Bogorodiinih slika, koji ovdje dolazeu obzir, vizantijskog porijekla, zadrao sam im u prvom redu

grki naziv.(22)

8/6/2019 2-1953

21/43

Prva slika (sl. 8, br. 25) je t. zv. Bogorodica(vrelo ivota, Zivonosni isto-

nik), poznata svojom eom pojavom na Atosu.Mjesto joj je obino dato u fijali (bunaru natkri

venom kupolom), bez koje se ne moe ni da zamisli jedan manastir na Svetoj Gori. Na ikono-pisac drao se ovdje znaenja naziva slike te jeunio i neto svojega u kompoziciju. On je Bogorodicu, kao vrelo ivota, postavio u samo vrelokojim se puni bazen s vodom, iz koga piju svioni koji hoe da se na njemu okrijepe. Naime,iz sredine bazena, iji je plan krstat, izdie se uobliku vaze, koja se gore proiruje, alica za izvor vode (fijala), koja ovdje slui Bogorodici za postolje. Ona je sama izvor. Bogorodica je prikazanakao obino na ovakvoj slici sa Isusom i anelima.U bazenu je vie riba. Propisane su samo tri uikonografiji slike. Nije zaboravljen ni opsjednutiavolom, ni kapetan, to zalijeva vodom zamrlogTesalca. Ova slika via se kod nas vrlo rijetko.Od domaih ikonopisaca poznata mi je jo samo

jedna u privatnom posjedu u Sarajevu. Stranogporijekla ima jo jedna u naosu Stare crkve.

Druga slika do ove (br. 26, tabla II) iste je veliine, naime 35X17,5 cm. Pretstavlja sliku Bogorodice, poznate pod imenom(S tebe se veseli), koja se takoer vrlo rijetko via kod nas. Ona se po svojoj sadrini oslanja napoznatu, crkvenu, pohvalnu pjesmu (irmos;), kojase pjeva na liturgiji Vasilijevoj O tebje radujet-sja blagodatnaja vsjakaja tvar. Na slikar meutim ima u svojoj kompoziciji i veze sa Ermini- jom96 i s tekstom. Nije nemogue da je on uopteimao drugu uputu u slikanje ikona, koja nije nis poznatom Erminijom istoga porijekla. Teko jenaime vjerovati da bi on nosio u glavi ogroman broj raznih ikonografskih kompozicija sa jo veim brojem potrebnih sentencija i natpisa, koji supripadali tim kompozicijama. Ovdje je prikazaoBogorodicu u svijetlom krugu sastavljenom od zvi jezda, u tronu, uzdignutih ruku, s malim Isusompred sobom, kao u preanjoj slici. Tome prizoru vesele se brojni aneli (sedam), poredani oko gornje polovine kruga, apostoli i sv. Jovan Krstitelj,kao aneoski vjesnik. Slika je oteena na lijevom

90 Erminija str. 146-147.

(23) 67

Sl. 10. Detalj slike Jerusalima iz godine 1799 sa Stranim sudom u sredini

8/6/2019 2-1953

22/43

kraju uz rub, koji je udeen da kao okvir slui ipreanjoj slici, te se ne moe vidjeti da li osimapostola ima i drugih linosti, koje sudjeluju uovome prizoru. Slikar je nad obe opisane slike pogornjem rubu upisao naslov, koji je veim dijelomneitljiv. Samo iznad potonje slike vidi se djelomino: iz ega bi se moglozakljuiti, da je on toj slici dao naslov, koji joj nepripada. Iako se mogu uz svaku Bogorodiinu slikudodati rijei iz svakdanje molitve Bogorodici Dostojno je uistinu slaviti te, ipak je tim rijeimaposveena sasvim druga slika Bogorodiina, vrlopoznata inae u cijelom svijetu i esto reprodu-kovana i u rimokatolikoj crkvi. Na nju nije za boravio ni na slikar i mi emo jo na nju doi, aliiz toga moemo zakljuiti da je on doista naslov,koji pripada toj slici, dao onoj gore. Da jo dodamo, da se scene obiju slika dogaaju kao u nekom hramu, ije se brojne kupole vide iznad gor

njih rubova slika.Iako nas obje, gore opisane slike, zadivljujusvojom bojom i kompozicijom, jo nas vie privlai trea, osobito svojom originalnou. Ona se nalazi ispod njih i spada u red Bogorodiinih slikas naslovom (Od davnina teproroci navjetahu ili kako bi mi bolje rekli Bogorodica ,s prorocima). Kod nas se ee via: Bogorodica s Isusom u naruju, a okolo proroci i patrijarsi, obino u medaljonima. I ovdje bi bilotako, da slikar nije uz ovu sliku okruio prorocima i sliku Uspenja Bogorodiina. Nije se on timnita ogrijeio o ikonografske propise, jer i slikaUspenja postaje sveanija, kad uz prisustvo apostola i anela ispraaju Bogorodicu i starozavjetnioci. To je slikareva zamisao. Na Sinaksar97 nespominje Timotija, Jerotiju i Dionizija Aeropa-gitu, koji su takoer prisutni sprovodu Bogorodi-inom prema grkom Sinaksaru (Brokhaus), a zastupljeni su i u Erminiji. Ni na ikonopisac ne donosi ih u svojoj slici, ali je unio u nju Jeseja izpoznate kompozicije Loza Jesejeva (Isaija XI, 1).

Ta njegova slika (32X20 cm) pretstavlja Bogorodicu u raskonom tronu, postavljenom usredcvijea, s malim Isusom na lijevom koljenu i dvaanela sa strana glave. Desno i lijevo od prijestolastoji po jedan irjak sa zapaljenom svijeom.Ispod trona, po cijeloj irini slike, lei u lijepojkretnji koliko je dug starac sijede, duge brade,

brkova i kose, podboen desnom rukom i zamiljen.Po nejasnom natpisu, ali bolje po samoj kompoziciji, vidi se da je to Jesej, deblo roda Isusova98.Ovako shvaena, ova slika jedinstven je primjerak u naoj ikonografiji". Ona uz ostale jasno svje-

97 Nikolaj, episkop ohridski: Ohridski prolog, Ni 1928,str. 633.

98 Slian poloaj Jeseja izveden je i na poznatoj dean-skoj zidnoj slici Loza Jesejeva.

90 Loza Jesejeva u slinoj kompoziciji vidi se na mini jaturi jedne